Piše: Željko Barišić

Splitski slikar i književnik Franko Bušić latio se posla da na sebi svojstven način napravi portrete svjetskih i domaćih književnika, što je ustvari i jedina tema njegove nedavno otvorene izložbe u Gradskoj knjižnici Marko Marulić u Splitu. S obzirom na njegovu umjetničku sklonost avangardistima, Bušić prvenstveno slika njih; Tzara, Marinettija, Balla, Eluarda, Bretona i druge. Svi su oni tako na jednom mjestu što je već samo po sebi nadrealno, no tu su još i Miller, Hemingway, Kafka, Ujević, Krleža, Nazor, Parun, Smoje i tako dalje.

Za neke naše domaće književnike se ne zna kako su izgledali. Nedostaju autentični portreti renesansnih pisaca Marina Držića, Marka Marulića (njegov je portret Meštrović načinio po sebi), ili Ivana Gundulića. Na Bukovčevoj slici ”Gundulićev san” lik je neke sasvim nepoznate osobe.

Kako bilo, neposredan povod za izložbu ovoga upečatljiva ciklusa je bila godišnjica smrti Petra Preradovića čiji se portret također nalazi među izloženima. Slučaj je htio da se u vrijeme izložbe održala u istom prostoru i književna večer Luke Paljetka, pa je Bušić u čast pjesniku, naslikao njegov portret, a Paljetak nije skrivao zadovoljstvo.

O čemu se radi u ovim Bušićevim portretima?

On se ne zadovoljava samo pukim portretiranjem. Mudro koristi našu prvotnu spoznaju o kojem se književniku radi i onda kada je siguran da je lik pogođen, na sliku stavlja i svoj slikovni komentar. I to doslovno. Nanoseći boje jakih kontrasta chiaro-scuro, parcijalno izrezanih linija kao u drvorezu ili linorezu, ali kolorno obogaćenim, istovremeno konfuzni ali i čitljivim. Citate, ili dijelove pjesma autora ili ženske aktove i druge ilustrativne elemente stavlja u pozadinu, ponekad dodajući i inicijale kao npr. kod portreta Henreya Millera. Potrebno je naglasiti kako linije, mrlje, šabolne, cvijetovi, rakete i sva moguća čuda, a s njima i slova, na Bušćevim portretima ustvari imaju funkciju literature. Dakako, ne samo kao nečega što je pročitani predložak već one maštovite i ponekad oniričke vizije bez čije nestalne i promjenjive igre cijela ta literatura ne bi ni postojala..

U izvedbi slikar se koristi akrilom, srebrnim pigmentom, flomasterom, tušem, kistom, pokrivanjem, oduzimanjem, špricanjem te kolažom. U tim je postupcima vjeran svojim prethodnim radovima. Da je Bušić zanimljiva pojava u recentnom hrvatskom slikarstvu potvrđuje se ovom, pedeset i šestom po redu, samostalnom izložbom.