BEHAR, VODA I SUTONI

Sve prođe, samo potopljene slike ostanu. Sjećanje je rijeka ponornica, u njoj je pospremljen blistavi behar Bosne, voćke kao suknje španjolskih infantkinja, livade kao perzijski sagovi, uzorana zemlja, rosom pocakljeni krovovi i minareti, grgurave šume i voda, u vječnom huku i kretanju.Tako si malen i neznatan u svijetu elemenata, a toliko uživaš, da bi ti još jedne grudi valjale za udahe i uzdahe, još jedno srce da vratiš ljubaznost koju ti iskazuju i zahvališ za pokjlonjeni mir. Boje, slapovi boja….tajanstva, tišine, micanja,obrušavanje vodopada pored obgorjelog stabla, put izvorske struje kroz paprat, lopuh i rakitu…Maslačci na livadi , hiljadostruki otisci Sunca, pletu bliještavi ditiramb. Hlada za tri sezone, sutona za sto pjesama!

Volim Bosnu. Vratit ću se, ali nisam iz nje niti izašla…

(Božica Jelušić, Putopis u nastajanju, 2013.)