Pogled u retrovizor Sanje Pribić

sanja_pribic_2

Piše: Marijan Grakalić

Fragmenti zanosa i nedoumica, nacrti čitavih zviježđa podvučeni zlatom, jajoliki magijski odljevi u kristalom staklu, portreti ljudi u crnim kragnama iz kojih se linije nastavljaju dalje putem glave i kose izvedene u tuš i gvašu na namreškanom kartonu, autoportret olovkom, tamne forme nalik na maske napravljene od papira, kartona i stiropora, jedne dječje cipelice, tri simboličke predstave žene u jednoj kompoziciji i odrednice koje stižu iz sna kako bi nas probudile, tek su neke od stvari koje čine zanimljivim izložbu Sanje Pribić (1960.) postavljenu u Izložbenom salonu ”Izidor Kršnjavi” na Trgu maršala Tita. Snažna introspekcija i raznovrsni stilovi izražavanja miješaju se ovdje s osnovnom temom samospoznaje odnosno spoznaje svega kako bi se moguće jednom, prilikom ustanka u osvit još nepoznatog dana, izišlo iz poznatih okvira i unatoč strepnji i strahu otkrilo ono nepoznato.

sanja pribić 55

Ako se praksa umjetnosti shvati kao način spoznaje onda je nemoguće zatvoriti oči i u tome naći spas jer se ništa ne vidi i zato kao da ne postoji. No ono što se jasno vidi na ovoj izložbi tiče se ne samo nevidljivog već suprotno tome onog stalnog kontinuiteta uočavanja i njegovog izraza koji nije odvojiv od svega ostalog. Zato kada se ogledalo okrene prema natrag u njemu jasno vidimo sve ono što smo prošli i što će nas opet dočekati kada se u svojim naporima prihvatimo ponovnog povratka u umjetničko stvaranje. Ono je tu ne tek osobna higijena već daleko više od toga, čin stvaranja koji je izvoran ali i ponovljiv, neovisno o tehnici ili materijalu u kojem se zbiva. U tome i jeste onaj neosporan i vrijedan doprinos autora koji ga uzdiže i čini demijurgom vlastitog svijeta, u ovom slučaju i osebujna i raznovrsna likovna izraza. Ovom izložbom Sanja Pribić nije samo sebe samu podsjetila na to što je i tko je, već je i svima nama omogućila da svjedočimo jedinstvenoj i zanimljivoj pojavi koja se ne iscrpljuje tek u jednoj vizuri ili dosjetci već se mijenja i preobražava zajedno s onim unutarnjim rastom bez kojeg ne bi bilo duhovnog i estetskog napredovanja.

sanja pribić44