Piše: Mihela Hadrian

Hrast je muškoga roda, bukva ženskoga, što bismo križanjem dobili ne želim niti misliti; možda grupicu „Za Obitelj“!

Mislila sam da me u ovoj državi i u ovom relativnom već dugom životu ništa više ne može šokirati, ali može, može! Nije naša mlada demokracija još niti u svom punom zamahu, a kako se čini do zrelosti proći će kako je krenulo još stoljeća sedam!

U nas nikako se ne mogu solidarizirati potlačeni i porobljeni obespravljeni nadničari, kmetovi, nezaposleni i prevareni kako bi se napokon izborili za svoja prava, prava na rad i na život dostojan ljudskoga bića. Solidarizacija se ipak događa na sasvim marginalnim pitanjima i u ogromnom broju kad su posrijedi krucijalni problemi – na primjer hoće li se na ulazu u Vukovar čitati table na latinici ili ćirilici ili na oba pisma? Ustaje se tu u obranu svoga nacionalnog ponosa, kulturnog identiteta, kao da je ćiriličko pismo nešto zaista nekulturno! Pa i je, priznajem, ako ne znaš što piše.

Nitko pri tom ne razmišlja o tome da je recimo taj isti Vukovar, grad heroj, ustvari izmanipuliran do krajnjih granica, zapušten i prepušten sam sebi. Sjete ga se političari samo na njegov dan kao i razno razne udružice branitelja i desničara. Dakako, samo prigodno i onda kada to njima odgovara u promotivne svrhe!

Taman se malo slegla prašina oko mrskog nam i ”neprijateljskog” ćiriličnog pisma, koje je usput kakti krivo za sve naše nevolje (za glad, za dužničko ropstvo, za odljev naših najboljih sinova i kćeri u bijeli svijet, itd.), kad li evo nam novog reality showa – skupljanje potpisa grupice nadobudnih ego-tripera (nema veze sa spolnom boleštinom!) s politički velikim apetitima i proporcionalno tome malim potencijalima koji su sebe pompozno nazvali – ”U ime obitelji”!

Referendumom se sada želi mijenjati Ustav Republike Hrvatske tako da se brak definirati isključivo kao zajednica muškarca i žene! Ako gledamo tako uskopregledno, takva bi se zajednica trebala sklapati samo i isključivo u svrhu razmnožavanja to jest produljenja vrste! Ajmo i malo dalje od toga; možda to znači da supružnici ne bi smjeli činiti one ”smiješne pokrete” ako već imaju potomstvo. Meni je to sasvim logično. Pa kad smo to doma obavili, dakle osigurali produžetak vrste, lijepo se krenemo trošiti gdje i kad stignemo ali jako pazimo da obitelj opstane! Kada tad i u toj idealnoj bračnoj zajednici krenu svađe, predbacivanja a konačno i razvod. Naravno nije samo preljub razlog razvoda, rekla bih da je on to sve više u manjoj mjeri jer ono što supružnike čini nervoznima i frustriranima jest evidentna nesigurnost najviše u pogledu stalnog zaposlenja i primanja. Stvarne obitelji zanima kako platiti kredit ili podstanarski stan, kao na plac ili kod mesara, kako zaraditi da ti iskopčaju struju, plin, telefon, grijanja ili ukinu vodu. Da bi obitelj nekako preživjela svi rade koliko mogu, na crnjaka, redovno + na crnjaka, umorni su i bezvoljni, malo se popije da se zaboravi, pa onda tu i tamo padne pokoja šamarčina ili pak na kraju poleti kuhinjski nož. Naravno, sve u ime obitelji! Razvod je tu blasfemija, abortus pogotovo. Bolje je rađati sirotinju, neuku i neškolovanu, osuđenu na život bez ikakvih mogućnosti jer oni „vole djecu“ i poštuju život! A što je to život? I kakav to život?

A djeca? Ona su sve više prepuštena ulici koja ih odgaja u huligane, malodobne delikvente i naposljetku kriminalce jer su roditelji ili zauzeti egzistencijalnim problemima i pukim preživljavanje ili su već slomljeni duhom i ne znaju kako pomoći niti sebi niti svojoj djeci. Odavno su već digli su ruke od sebe, od svoje djece – od obitelji.

Svaki četvrti brak u Hrvatskoj završi razvodom, a svako je četvrti ili peto dijete seksualno zlostavljano i to najčešće od svojih najbližih iz kruga obitelji. Pa o kakvoj mi to obitelji govorimo? Obitelj je bez obzira na definiciju suživot dvoje ljudskih bića koja se uzajamno vole i poštuju, koja su spremna brinuti se jedno o drugom bez obzira radi li se o muškarcu i ženi, o dvije žene ili o dva muškarca! Ljubav i poštovanje trebali bi biti prvi i jedini motiv suživota jer sve je drugo laž i obmana!

Ne želim sada ulaziti u sferu bezbroj kombinacija koje su u stvarnom životu moguće a skrivene su pomno pod krinkom „pravog“ braka na klero-talibanski način. Želim samo ustvrditi da sila i prinuda najčešće donose kontraefekt. Nemam apsolutno ništa protiv braka između muškarca i žene, pa i sama sam bila u takvome braku, ali itekako imam protiv Ustavne definicije istoga prema kojoj se omalovažava ili čak zabranjuje brak kao ustavnopravna zajednica dvoje ljudi istoga spola!

Vodeći ljudi tih malih udruga nastoje se fanatično petljati u život svih nas obezvređujući naša elementarna ljudska prava, a sebi osobno krčeći put do medijske pozornosti u ostvarivanju svojih vlastitih interesa, do promidžbe sanjanih političkih poena, čitaj – karijere! Jer biti političar u Hrvatskoj je najprofitabilnije, najunosnije i najzaštićenije zanimanje! Svi bi htjeli biti političari i društveno važni, a to se u malim udrugama postiže već time što one ubiru novce iz državnog proračuna pa ispada da ih financiramo svi mi. Dakle, mi plaćamo da nam nemušti poklonici neke vjere ili ideologije sada drsko nameću svoje ograničene svjetonazore kao ustavna rješenja. Tako dolazimo do konstatacije da je sakupljanje potpisa za održavanje referenduma ”U ime obitelji” zapravo proziran politički trik kojim se nastoje progurati nazadne ideje i ljudi.

Ne smije se nikako prešutjeti razvidna činjenica da je program desničara općenito, a napose ove grupice ”U ime obitelji” protuustavan, huškački, dakako i fašistički i diskriminirajući za sve pripadnike drugih spolnih orijentacija, pa čak i drugih vjera i vjeroispovijesti! To je pokušaj relativiziranja Ustavom zagarantiranih prava svim ljudima odnosno svim građanima Republike Hrvatske. Naime, svima pripadaju ista prava bez obzira na spol, drugačiju spolnu orijentaciju, drugačiju vjeru, vjeroispovijest ili životne nadzore, rasno, rodno ili nacionalno podrijetlo. Jer. na službenoj web stranici udruge ”Hrast” piše: Jedan Bog, jedna Crkva, jedan narod!

Činjenica je da spomenuta grupa građana svojom pseudo-fašističkom krilaticom zapravo poziva na diskriminaciju ljudi drugačijih nazora ili nacionalnosti što je kažnjivo kao i svaka druga diskriminacija. Nikako se ne mogu ne osvrnuti i na majčicu Crkvu u Hrvata koja ima prste u pekmezu, a vjerojatno i cijele ruke, naravno, sve od prstiju do ramena. O moralnoj odgovornosti iste za stanje u društvu mogle bi se napisati stranice i stranice kao i o zasigurno kaznenoj odgovornosti za svakojaka nedjela (a o pedofiliji još i više). Nije sumnjivo da su desničarsko-fašističke ideje koje nas ponekad zapljusnu za propvjedi s oltara udaljene od Isusova nauka milijarde svjetlosnih godina. A sada se još dodatno ”događa narod” pod paskom crkvenih ideologa pa se šačica licemjernih bezumnika tako smatra pozvanima i prozvanima da drugima uskraćuje njihova prava pod licemjernim nazivom “U ime obitelj'”.