Piše: Kruno Čudina

Da, 10. 10. 2012. napisao sam o tome kako turska vlada, na čelu s posve nerazboritim Erdoganom – koji je posve izgubio dodir sa stvarnošću, kako o njemu pišu i procjenjuju ga mnogi novinari i analitičari ovih dana – provodi politiku koju nikako ne podržava turski narod, od podrške plaćenicima NATO-a, ubojicama male djece koji harače po Siriji do danas (ali neće još dugo), od suradnje sa genocidnom izraelskom vladom pa sve do domaćih problema u smislu slabljenja sekularnosti Turske itd.

Ovih dana Turci su ustali protiv Erdogana. Policija, baš kao i u Frankfurtu trenutno, vrši teško nasilje nad mirnim prosvjednicima, koji onda postaju puno manje mirni. Erdogane, izdajico, bio si upozoren, sada će te suradnja, da SAD i NATO ubojicama gadno koštati. A lijepo smo te informirali da se ne igraš efendija, ne kada si običan sluga imperijalističkih sila zla. Ovako sam pisao, nikako gulio krumpire, tog jutra u listopadu: Situacija u Siriji i oko nje postala je groteskna. Svi žele Siriju. Agresija se vrši. Nekakvi pobunjenici koji nisu niti Sirijci, pa NATO, ta ratno-kriminalna organizacija sa samo jednim pravim gazdom, SAD-om, i, dakako, ostale pokorne Americi države-pratiteljice u pokušaju uništenja još jedne suverene države. No, Sirija još stoji, gerilske borbe se nastavljaju, a civili nemilice ginu. A sve je počelo nazovi ustankom nekakvih pobunjenika, za koje se sada već neko vrijeme zna da su, ni više ni manje, američki ‘odredi smrti’, Al-Qaida, razne terorističke grupacije iz Americi prodanih zemalja poput Saudijske Arabije, Katara, Jordana i ostalih plaćeničkih vlada i vladara koje niti vlastiti narodi ne podnose odavno, ali tim narodima proljeće još nije podvaljeno; jer za proljeće u jednoj Saudijskoj Arabiji, a kamoli Kataru, nema potrebe, kao što Okupirani teritorij, iliti Izrael, kako to područje ili državu nastalu putem genocida bez imalo srama naziva većina država svijeta, neće proljeća vidjeti dok onaj Netanjahu prijeti svima, pa i svojim Židovima koji se ne slažu s njim. Svi ti i takvi strahovladari drže pod represijom svoje narode i pokorno slušaju naredbe američko-cionističke osovine Zla. I sada, nakon dopuštanja tim plaćenim ubojicama da se preko njihovog teritorija ubacuju u Siriju i kolju civile, vrše teror i agresiju, sada i službena Turska kreće u otvorenu prijetnju ratom. I oni bi Siriju, Erdogan je poželio biti veći od svakog efendije, poželio je biti ”veličanstveni”.

Nevjerojatna je to situacija. Na istoj strani Zla sada se zajedno bore američki vojnici, ti neki njihovi specijalni plaćenici, pa britanski, nađe se valjda i koji Francuz, oni su oduvijek voljeli legije i lomove drugih država i naroda (dovoljno je sjetiti se njihovog angažmana u sprečavanju Alžira da se oslobodi francuske kolonijalne čizme), tu je opaka Al-Qaida, mudžahedini prekrivenih lica, možda su tu i dva-tri ‘prava’ Sirijca, ono, državljani Sirije, malo zalutali, a da nisu bogati disidenti koji žderu ručkove na glavnim trgovima europskih gradova-dragulja, poput Pariza ili Berlina. Svi znamo koliko dugo već traje taj podli napad na Siriju, svi znamo koliko je već ljudi poginulo, svi znamo da taj NATO i saveznici mu stoje iza toga dugotrajnog masakra, i nitko ne može ništa. Rusija još zaustavlja pokušaje donošenja kriminalnih rezolucija pri Vijeću ne(sigurnosti), tako i Kina, no spomenuta osovina Zla prijeti da će zaobići i sam UN, što i čini odavno slanjem plaćenih ubojica na sirijski teritorij. I sada se pojavio, poput kakvog efendije nad efendijama – Erdogan veliki i strašni. Isti izdajnik svojeg naroda koji je i pustio snage osovine Zla da preko turskog teritorija ulaze u Siriju ubijati. Turski narod ne želi rat sa Sirijom. Erdogan prijeti napadom na Siriju, prijeti ratom, Erdogan je ipak dio NATO osovine Zla. Erdogan je umislio da je on Turska.

Nekoliko granata je iz Sirije palo na turski pogranični teritorij i ubilo nekoliko nevinih civila. Takve granate posjeduje i koristi jedino NATO, navodi turski list Yurt, u tekstu koji je potpisao urednik lista osobno, Merdan Yanardag, i dodatno navodi kako su informacije stigle od strane provjerenih izvora. Također ističe kako je tzv. “Slobodna Sirijska Vojska” dobila granate od Turske. Što će reći, Erdogan iz Sirije ispaljuje granate po Turskoj. Što bi onda značilo da Turska napada Tursku. Što će reći, prodani plaćenik, tašti Erdogan je spreman napadati vlastiti narod samo da bi napravio platformu za napad na Siriju. Izravan napad od strane Turske. Što uvelike odgovara američko-cionističkoj osovini Zla. Možda je to od njega i traženo, a on sluša, jer želi biti najveći efendija ikad, pa udara granatama po Turskoj, da bi već sljedeći dan Vijeće (ne)sigurnosti opet razmatralo o izravnom napadu na Siriju od, dakako strane savezničkih snaga, što će reći – SAD-a i pridruženih im zlikovaca u toj suludoj osovini banalnog Zla. I dok ovo pišem turska artiljerija nastavlja pucati prema Siriji, uspješno usmjeravajući svoje granate na mjesta na kojima nema Amerikanaca, Al-Qaide i tzv. Slobodne Sirijske Vojske, kao niti sumnjivih i neznanih terorista-islamista, pridošlih sa svih strana nestabilne regije, kao i ostatka svijeta.
I dok su u Istanbulu deseci tisuća prosvjednika točno i precizno uzvikivali kako ne žele biti vojnici u službi imperijalizma, kako ne žele rat sa Sirijom, pokazujući da vrlo dobro razumiju o kakvoj se prljavoj namještaljci radi, Erdogan i cijela turska vlast stali su na stranu imperijalizma. Erdogan, taj mali aga prodao je vlastiti narod i doveo ga na rub rata; točnije – odavno su turska pogranična područja u ratnom stanju, služeći kao utočišta spomenutim plaćenicima američko-cionističke osovine Zla. I potpuno je jasno da su isti pobili civile u Turskoj, samo da bi proširili područje sukoba, da bi dali povoda, koji tim grabežljivim imeprijalistima ionako nije potreban, da se izvrši posve otvorena agresija na Siriju. No, to bi značilo da se vrši i izravna agresija na Iran, pošto su Sirija i Iran pod svojevrsnim ugovorom koji kaže da u slučaju napada na bilo koju od te dvije zemlje, ona druga joj mora pomoći u obrani svim raspoloživim sredstvima. Pomahnitali gospodari rata, ta jedina istinska osovina Zla, očito je spremna zaratiti sa svima koji joj se protive. Samo se pitam, Erdogane, ti efendijo nad efendijama, poznaš li ti uopće mentalitet svojeg naroda; odnosno – naroda kojeg si nekad bio pripadnik. Erdogane, nemoj da ti Turci krenu presuditi. A i ako oni ne uspiju, presudit će ti oni kojima si se prodao, koji samo žele jedno – pokoriti, ako treba i uništiti još jednu neovisnu i suverenu državu. Pa tko je mogao donedavno i sanjati jednu takvu harmoničnu alijansu: SAD, tzv. NATO, neznani pobunjenici, tzv. Slobodna Sirijska Vojska (s tri Sirijca unutar iste), ostarjeli mudžahedini, Al-Quaida… Situacija je uistinu groteskna, no lako bi mogla postati tragedija teško sagledivih posljedica.

Aga – termin je ovdje korišten u smislu ”niži plemić”, kao u Bosni za vrijeme Turaka (u rangu ispod bega); te je korišten i u izvornom prijevodu s turskog, a znači gospodin, što je u ovome članku, u slučaju ovoga age, dakako, ironija.