Smaragdna ploča

Istina bez obmane, izvjesna i najviše vjerodostojna:
inferiornijima kao i superiornijima, superiornijima kao i inferiornijima, podjednako teže ispunjenju
jedinstva čudesnih stvari.
I kao što su sve stvari nastale od jednog, smišljenoga jedinstva, tako je i zgođeno (usvojeno) da su sve stvari nastale od te jedne stvari.
Otac njegov je Sunce, majka njegova je Mjesec.
Unio je taj duh (dah) u svoju utrobu.
Zemlja je njegova dojilja.
Tu je otac svete Theleme (vjere) čitavog svijeta.
Snaga je njegova netaknuta poput brazde zaorane u polju.
Gdje zemlja vatrom odvaja gustoću od prozračnosti, slasti radi stvaralačkim duhom.
Popeo se već sa zemlje na nebo, nekoliko puta. I silazio je na zemlju kako bi dao snagu i superiornima i inferiornima.
Tako se drži slava čitavoga svijeta, i sva tama zato od tebe bježi.
Hrabra sudbina sve stvari lakoćom savlada, i u najteže prodire.
Svijet tako postoji.
Otkada su uspravljena pravila, ovdje su.
Nazvan sam Hermes Tristmegistos, onaj koji poznaje sva tri djela filozofije svijeta.
Sve što je rečeno o snazi Sunca, potvrđeno je.

(Tabula smaragdina je klasični tekst iz povijesti hermetičkog mišljenja, a prvi puta spominje se u knjizi Alberta Velikog ”De Secretis” iz 12. stoljeća. O njemu je veoma nadahnuto pisao Julijan Ruska u radu ”Tabula smaragdina, Hedielberg 1926. Moguće je kako izvor ovog zapisa dolazi iz ranijeg doba i arapskoga svijeta, a tome u prilog ide i legenda o svjetlosnom čovjeku u iranskom sufizmu. Tekst je u slobodnom prijevodu).