GRAD S KORAKOM TIGRA

U starom sam koferu našao
zemljopisnu mapu nalik ljusci od oraha
dubokih i čudnih bora
i među njima – grad
što živi kao neobično voće
u ovoj noći nalik
djetetu u snu.
Video sam na toj mapi i nebo,
luč i pticu i grad kao mjesec
prozračan a ipak težak.
I čujem:
ptica kaže ovo je grad
gdje smrt ima korak tigra,
ulice su od stakla i kuće njima putuju.
Ptica odleti kao proročanstvo
i dim jeseni gleda iz visina
ispod kojih potope se
svi glasovi i sve muzike.
Očima grad trepće
tren sunca na peharu,
grbaču nosi i odlazeći
dalje u noć dišući teško.
Poželim napustiti grad
jer dosadno je biti sam
u gradu s nepoznatom pticom.

Sad psa šetam
i opet čudnu pticu
na nebu gledam-
Razoruzan u kobi slušam
kazes mi da se postojanje
veže za strast
za očaj sa karakterom.
Spoznaja je sidro u jeziku,
da je lice fasada
a Bog je pametan
i čula da su predrasude.

Ispred izloga sa hranom
estetski apstiniram.

Klupa

Na klupi starac
U vreme oko
U oko proljece
Na klupi lutka
U vazduhu parfem
I ulaz za strance
Na klupi zena
Do zene pas
I dete koje sanja

(Prijevod s makedonskog: Borče Panov)

Jovica Ilić (1975.), pjesnik je iz Radoviša u Makeodniji. Diplomirao je filozofiju u Novom Sadu, piše poeziju i radi kao profesor filozofije u Srednjoj škol. Član je Savjeta međunarodne pjesničke manifestacije “Karamanovi pjesanički susreti” u Radovišu.