Piše: Marijan Grakalić
Fotografija: Rumi Meštrović

Ovdje kod nas s mukom bi se dogodio neki fenomen kao što je to bio Al Jolson, crni pjevač koji je odigrao glavnu rolu u prvom zvučnom filmu ”The Jazz Singer” 1927. godine, nakon čega je crnačka muzika izbila na površinu ali to naravno nije imalo nekog većeg utjecaja na diskriminiranu socijalnu poziciju crnaca u Americi. Ipak nama se dogodila Povorka ponosa najveća do sada sa, čuje se, čak 15 tisuća ljudi u centru Zagreba, pa su u prvom planu zastave duginih boja. No teško da će to promijeniti socijalni status tih zajednica ali i drugih nepoćudnih grupa, vjera i nacija koje su na meti od strane raširenih ikona katoličkoga fundamentalizma i njihove većinske pastve.

Svako tko je danas koračao Zagrebom u Povorci ponosa napravio je to ne samo zbog svojih prava na različitost već i protiv onih grobara demokracije i slobode što posljednjih mjeseci demokratsku instituciju referenduma žele iskoristi ne da bi proširili već suzili ljudska prava. Postoji tu očiti mesijanski kompleks koji nadahnjuje naše narcisoidne i ugojene biskupe da se predstave kao aveti posve neprijatnih poriva zatvorenih u skučenom svjetonazoru ideologije jedne vjere koja bi državu i društvo podvrgla vlastitim predrasudama i dogmama. Motiv nove Hrvatske tako nije tu nikakva blaga pučka pobožnost nego obračun sa svim ”devijacijama”, dakle sa pederima, komunistima, intelektualcima, ljevičarima, lezbijkama, transvestitima, udbom, socijalizmom, Srbima, Muslimanima, Jugoslavijom, Balkanom i svime drugim što opterećuje viziju hrvatske pravovjernosti od postanka pa do iskona. Grom i pakao.

Mistifikacije i isključivost, patetika grijeha, naravno, onog vječnog, gotovo da mazohistički stoji na golim grudima takve politike kojoj za vlastito održanje treba klasična građanska obitelj kao izvor nemalih prihoda. Nema tu nikakve druge istine od te da da je pravna, ekonomska, kulturološka i ideološka igra što obuhvaća seksualni moral kao i status i prirodu obitelji aktualna ponajviše zato da jednima donese duhovnu i materijalnu bijedu a drugima nepravedno blagostanje. Tako je spomenuti referendum u funkciji materijalne prisile kojom se želi dugoročno priskrbiti materijalni temelj novoj fundamentalnoj viziji hrvatskog društva i kozmosa na što se ustvari kako se vidi u potpunosti odnositi stih – ”Na Mjesecu nema tamne strane, uistinu, on je cijeli taman!” (Pink Floyd).