Piše: Edit Glavurtić

Postoje periodi u životu kad voziš širokim, dobro osvijetljenim autoputom.

I onda u sljedećem trenutku, tko zna kako, nađeš se na seoskoj cesti bez oznake.
Put osvjetljava samo nejasno svjetlo mjeseca.

Trenutak zanesenosti? Ili rastresenosti? Kamo vodi ovaj put?

Tama svemu daje predznak nepoznatog i čudnog.

S vremena na vrijeme svakoga dočekaju puste noćne ceste, i tek kad se nađeš na jednoj od njih, otvaraju se fragmenti života u kojima dosad proživljeno ne znači puno. Stara iskustva tu ne pomažu.Stara viđenja svijeta više ne vrijede.

I sve je čudno, ali ipak nekako… nekako uzbudljivo, privlačno, obavijeno mirisom otkrića nepoznatog, nove mogućnosti, slutnje slobode…

Kad se oči priviknu na mrak, on više nije stran.

Ali kad se ponovo vratiš na poznatu autocestu, ni ti više nisi isti.