Piše: Kruno Čudina

Pojeo sam u predvečer 24.12.2012. dva kuhana krumpira. To je bio početak mojega slavlja, slavljenja skoroga vremenskog, kalendarskog dolaska nove godine. Barem na ovom području. Umjesto jednog, svaki dan, sve do početka 2013. priuštio bih si dva kuhana krumpira za jedan obrok. S puno soli. I sada kad se sjetim – pustim koju suzu. Napisao sam tih dana:
Vrijeme je za veliko slavlje. Za jedno od najvećih slavlja u kratkoj povijesti moderne države Hrvatske. Prigodan je i trenutak, brzo stiže kraj 2012. godine, doček Nove godine, slavit će se na sve strane. Mnogi od nas će slaviti što su preživjeli godinu na isteku, baš kao što će sekundu nakon što dočekaju novu imati svako pravo brinuti se koliko će uopće dugo opstati u 2013. godini. No – ne idemo tako daleko. Ne idemo jer maksimalna šteta je već počinjena, povratka nema, grob je odavno iskopan, država Hrvatska je već položena u jamu, tek je lijes još nekim čudom otvoren. A lijes koji je otvoren, iako je već u zemlji, predstavlja ništa drugo nego nadu očajnika da se propast ovoga društva, naroda, države može izbjeći. Također, to je ništa nego laž onih koji će dokrajčiti sve i svakoga u ovoj zemlji. Čestitke!

Dakle – ostaje slavlje! Ovakvo ili onakvo. Slavlje nekolicine koji su uspjeli kroz sve ove godine gotovo potpuno uništiti ovu državu, ali i slavlje svih onih uništenih, ili dobrano osakaćenih ulizivačkom politikom (takozvanom, jer odavno su postupci naših političara napustili ikakav razum i sveli se na puko pokoravanje imperijalističkim Osovinama Zla) vlastodržaca, licemjerjem spram vlastitog naroda, predavanjem tog naroda u ruke zapadnih grabežljivaca, zajedno sa svim dobrima koja ovaj narod nikad nije niti imao u nekim značajnim količinama, osim one nekolicine notornih poduzetnika/kradljivaca. No, u godini kada je svijet trebao biti smaknut (a mnogi se nadaju da će se to ipak dogoditi u ovih nekoliko preostalih dana), ta se otimačina, ta pljačka, ta krađa svakog identiteta rapidno intenzivirala, i dovela nas pred sam kraj.

Kraj je zapravo već odavno nastupio, u smislu mnogih pogubnih procesa po ovu zemlju, procesa koje više nitko ne može zaustaviti (a ima i onih koji bi upravo to najmanje i željeli), tako da sve ono što djeluje kao da još ima priliku opstati nije ništa nego iluzija koja će trajati sve dok se procesi uništenja ne privedu kraju, iz koje li već unije, fonda, države/kompanije bili provođeni nad nama, putem njihovih posrednika. Posrednika koji su ni više ni manje nego naše države vlast, naše države oporba, naše države banke/zelenaši. Naše države, ne samo njihove, ali koju su dotične dame i gospoda očito doživjeli kao striktno svoj poligon za vlastita egzistencijalna osiguranja, za samoreklamu, privatne uspjehe, doživjeli kao državu/platformu za podržavanje sada već notorno-očitih NATO ubojica, notornih kompanija stvorenih za masovne pljačke poput brutalno-okrutnog MMF-a, kao i EU-a, u koji nas uporno vode s odavno jasnim ciljem da od nas operu ruke, a s nama kao ljudima da operu pod. To je učinjeno, samo da se još dokončaju ti neki procesi. Čestitke, dame i gospodo!

Hrvatska je podvrgnuta posvemašnjoj amerikanizaciji i falsificiranoj europeizaciji. Preuzimanjem neo-liberalnih modela politike, koji sa liberalnošću imaju veze jednako koliko i tzv. totalni kapitalizam sa trenutnih svjetskim blagostanjem koje vlada u Grčkoj, Španjolskoj, susjednim nam državama, pa čak i u samom SAD-u; posvuda blagostanje, blagostanje kojega su najveći dokaz milijuni ljudi koji se poslužuju iz kanti za smeće. Više smeća, manje cvijeća, do toga je došlo, to je nužna potreba svih ljudi koji žive u državama/kompanijanama poput SAD-a, ili državama/podružnicama tih kompanija, poput Hrvatske. Imamo svega napretek, to je zaključak. I slavlje je pred nama. Zašto će to biti najveće slavlje ikada? Jer ovdje rijetko tko ima više što za izgubiti; ili će uskoro rijetko tko više imati išta za izgubiti. A kada nas totalno kapitaliziraju, dronoziraju, amerikaniziraju (ta se propaganda najviše vidi kroz hrvatske medije, od kojih većina izvještava o jednom ratnom zločincu, poput Obame recimo, kao o heroju neujedinjenog svijeta, svijeta koji je na rubu sveopćeg rata), kada nas uvjere u laž da smo smeće koji su oni sami, onda će i našoj kvazi-eliti postati jasno, i vrlo naglo će im postati jasno da su i oni sami bili glupave marionete arogantnih, bezobzirnih pljačkaša i ubojica kojima su se dodvoravali iz koje li već koristi ili gluposti. Svi oni, od prvog do zadnjeg, te elite političara i bankara i prodavača ove zemlje (jer slabo to više liči na neovisnu državu, ako uopće), svi će se uskoro naći na koljenima. To veseli na neki neobičan način, ta jednakost, bez bratstva i sestrinstva, koja će uslijediti, umalo pa jednakost – u propasti (jer neki se uvijek izvuku, barem djelomično, takva je pravda). To zove na najveće slavlje i obećava isto. Živjeli unaprijed!

Licemjerje, podržavanje ubojica nevinih naroda (poput priznanja legitimnosti tzv. sirijskim pobunjenicina koji su ništa doli plaćene ubojice nevine sirijske djece i civila, a sve po nalogu SAD-a i njihovih režima/satelitskih država), ignoriranje okupacije i sustavnog genocida nad Palestincima putem suzdržanosti o priznanju palestinskog statusa u UN-u, slijedeći odluku SAD-a, a koji je ipak prošao u velikoj većini, beskičmenjačko i suludo primjenjivanje modela štednje, a zapravo pljačke najranjivijih u društvu, sve po uzoru na neke tamo Njemačke i ostale države/zatočenice tehnokratskih, plutokratskih, birokratskih, briselskih podlih načina koji omogućuju elitama (baš kao što se to čini u SAD-u i u samom UN-u) da osvajaju i pokoravaju neovisne i suverene države, dok u isto vrijeme održavaju na životu pseudodržave poput Izraela, stvorene na genocidu i etničkom čišćenju. No, baš kao i sve spomenute države/žrtve, jedna od njih je i Hrvatska. Sramotnost njezine ulizivačke, falsifikantske politike, odnosno, politike koja samo kopira poteze tih tehnokrata, tih upravljača dronovima, tih elita u određenim državama koje se predstavljaju kao izabrani predstavnici istih (što u nekima i je slučaj, poput Hrvatske),  a nisu ništa nego hladni, ubojiti poslovni ljudi koji djeluju u najučinkovitijoj maniri sustava koji sakati svijet – sve to je dovelo Hrvatsku pred sam početak konačnog slavlja kraja. Pošto gotovo ništa od Hrvatske uskoro neće ostati, ako je išta i ostalo; ljudima, koji i jesu ta Hrvatska, jedva više išta je ostalo. Pošto je tako – ne preostaje nam ništa drugo nego dostojanstveno slaviti. Pa neka zadnje slavlje počne! Sve najbolje i čestitke svima zaslužnima! Oni znaju koji su. Čestitke!