Piše: Edit Glavurtić
Fotografija: Mio Vesović
(Operni bal, HNK Zagreb)

Dolaze mi gosti, slijedom toga danas sam nakon dugo vremena bila u velikoj nabavci u jednom šoping centru. Izbjegavam centre kao đavo tamjan, ali danas je bilo neminovno.

Tako smo obavili kupovinu, sjeli popiti kavu i u miru pročitati novine, što je dio rituala svake subote. A u centru svega osim kupaca; kafić poluprazan, kao i okolni butici. Pa listam novine da vidim ima li štogod uzbudljivog, ali i dalje su fiskalizacija na tržnicama, i Merkelicina košarica glave teme.

Radnice jedne naše velike tekstilne tvornice štrajkaju, i jedino što zahtijevaju jest da rade, i da za to dobiju plaću. Ma dajte, kao da je to mala želja! Pa tko to ne želi?

Pa i ja bih samo da radim, i da od svog rada normalno živim! E, nema više toga, i što ranije shvatimo da je posao postao luksuz, bit će nam svima lakše!

Kao što je luksuz imati kupce kojima proizvod možeš prodati, i koji će ga platiti.

Gotovo, pa pa, ostalo u dalekoj prošlosti, više se ništa ne podrazumijeva.

Htjeli smo kapitalizam, sad ga i imamo, a kako izgleda izbliza najbolje bi mogle ispričati blagajnice u supermarketima koje za poniženje od plaće hrmbaju petak i svetak.

Tko je u ranim osamdesetima mogao i pomisliti na ovakve centre, u mramoru, s vodoskocima i zelenilom? Tko je mogao pomisliti na divovske samoposluge s pedeset vrsta narezaka, isto toliko sireva, kruhova i bilo čega drugog? Jedino što sve te delikatese okusom u dlaku nalikuju jedna drugoj, ali važno da je ponuda velika.

Gdje je sad ono vrijeme kad se u Nami moglo birati između pet vrsta kruha i nekoliko sireva… i uopće nisam imala osjećaj da mi nešto bitnoga nedostaje.

Osamdesetih ponuda nije bila velika, ali je gotovo svatko radio, školovao djecu, liječio se, išao u mirovinu bez grča. Bilo je to mirno i dobro vrijeme u kom smo imali raznih želja, ali ne sjećam se da je netko govorio da „želi raditi“, jer to se podrazumijevalo.

E, sad imamo cineplexe i šoping centre, a prekosutra ćemo i službeno imati Europsku Uniju. Nije da joj se ludo radujem, ali po meni bi puno gora stvar bila ostati van nje. Ako Europa unese malo reda u ovaj naš divlji Zapad, meni je jako dobrodošla. Ne razumijem ni strah da će doći „oni“ iz Unije i sve nas opljačkati.

Pa nemamo se mi čega bojati, sve su to već sistematski i temeljito obavili naši domaći majstori!

Nedavno je glavna vijest bila da u „ovom dijelu regije“ imamo najviše milijardera. Imamo mi i najviše jada i bijede, i u mnogim smo drugim stvarima naj… ali to je već tema za jednu drugu kavu.