Piše: Marijan Grakalić

Nestale su mnogobrojne ikone mladosti. Umrle su zajedno sa socijalizmom, urbanom kulturom, novim valom, prozom u trapericama i otkačenim medijima. Mnogo od onog što nije doslovno nestalo predmetnulo se u nešto drugo i prestalo zračiti kao prije. Još tu i tamo postoji poneki rijedak mastodont, fosil zaostao iz onog prijašnjeg svijeta, iz prapovijesti, koji se ne da ni vremenu ni lošem ukusu. Jedan od njih je dakako i kultni vokal zagrebačke novovalne scene Davorin Bogović koji je pomalo apsurdno jer svira još od 1976. (Cifršlusi), sa svojim novim bendom Davorin&Bogovići na korak do punoljetnosti. Naime prošle su sedmice u ”Routu 66” proslavili petnaest godina i ujedno promovirali svoj novi song ”Nizbrdo od ljubavi”.

Žuljevi koji nastanu zato jer bi gospođe htjele da su stopala manja od onih koja imaju mogu biti veliki problem na vrtnoj zabavi sa ćevapima, pivom i gomilom starih frendova, iako je tužno da su neki kaj su nekad bili stupovi društva već u ranoj noći na korak do sna. Ipak, bila je to luda noć sa uzbudljivom atmosferom, dragim licima i dobrom klupskom svirkom. Pokazalo se ponovo kako je moguće da nisu baš svi lijepi i prazni, nego da stara kuka kakav je Rinči (Bogović) još ima načina da pobjedi tišinu od koje kronično boluje današnje ušminkano lice Zagreba, ono koje se fura na previše novfca a premalo istinske svirke.

Nizbrdo od ljubavi, pjesma je teme što se tiče svih nas zaostalih od onog prijašnjeg vremena kojeg još nije toliko kao ovo sadašnje dohvatila tama noći, al koga još briga za to. Moguće tek neke, one koje nije pojeo zaborav i koji su i dalje mladići u najboljim godinama, koji i dalje vole i mogu život da pruže zato jer ga odbijaju izdati. Upravo zbog toga Rinči Bogović naš je dječački heroj iz Dubrave koji se nije i nikada neće predati, pa je već time ova proslava bila tim vrjednija. Ustvari, jedva čekam onu kaj bude za 18-ti rođendan tog Sretnog djeteta.