Piše: Edit Glavurtić
Slikovnost: Henry Siddons Mowbray

Bila sam u velikom svijetu, susretala razne ljude, čula mnoge priče.

Znam koja su pravila igre, vidjela sam kako se lako postaje rob iluzije, navike, posla ili banke. I znam da se za ostvarenje želja često plati nerealno visoka cijena.

Zato kažem – sve je u ovom tihom jutru, i pticama koje mi dolaze na prozor.

Sve je u ovoj šalici kave, sobi sa skromnim namještajem i mojim slikarskim stolom zatrpanim knjigama, skicama i tubama boje.

Sve je u ovom trenutku spokoja u meni i oko mene, posvuda.

Za sretan život nije potrebno puno, ali to rijetko tko shvati sam od sebe. Za nas koji trebamo dodatnu poduku dovoljno je nekoliko godina osamljenosti i nesreće.

Nakon toga uvidiš vrijednost krova nad glavom, i tanjura tople juhe.

I da su u svemu najvažniji ljudi s kojima možeš podijeliti kruh i ptičji cvrkut .

Za malu, svakodnevnu sreću, meni je više nego dovoljno.