POHVALA NEVIDLJIVOSTI

Onima koji gledaju “kroz mene”

Iz nekog razloga danas volim to neviđenje.
Što se ne srećemo često, niti vas sresti neću.
Ne marim brbljanje pusto, ne volim iznenađenje,
Niti za svoju tamu baš trebam vašu svijeću.

Sviđa mi se da bude tako, kako je bilo:
Povremeno na vrata da zagrebe vaš nokat.
A u slobodno vrijeme da orah pada u krilo,
I da me dobro vidi ribizl zreo i okat!

Iz nekog gušta želim za stalno dobiti voljno:
Da me iz svake službe otpuste šefovi strogi.
Svoje dane da trošim potpuno proizvoljno,
Kunjajući u hladu, mirna ko indijski yogi.

Zaljubiti se neću sada ni ubuduće.
Nalikovat ću grani koja se k zemlji svija.
Prozore ću otvorit, ostat ću sama kod kuće.
Nevidljivost je meni s razlogom najmilija.

(Božica Jelušić. srpanj 2013.,
slikovnost: Đuro Janeković)