Piše: Krešimir Bauer

18.srpnja 1942. Njemačka vojska je uz pomoć ustaša, domobrana i četnika zauzela planinu Kozaru, nakon 38 dana ogorčenih borbi. Pod okrilje planine Kozare i zaštitu partizanske vojske iz okolnih krajeva povukao se narod u zbjegu koji je brojio oko 80 tisuća ljudi.

Partizanski odred imao je oko 3500 boraca. Na Kozaru je krenulo 40.000 neprijateljskih vojnika Njemačkog Wehrmachta, među kojima se nalazilo 15.000 njemačkih vojnika, 22.000 ustaša i domobrana te 2.000 četnika. Partizani su nakon desetak dana odoljevanja nadmoćnijem neprijatelju, odlučili za proboj kroz višestruko utvrđene linije obruča.

Jedani dio Drugog krajiškog odreda i oko 10 tisuća civila uspjeli su probiti obruč.

Već slijedećeg jutra njemačke trupe su dovele pojačanje i krenuli u pročešljavanje Kozare gdje su se duboko u planini sakrivali ostatak odreda i civili koji se nisu uspjeli probiti kroz neprijateljski obruč.

Već prvog dana likvidirana je Partizanska bolnica i ubijeno oko 300 ranjenika.

U povijesti “Bitka na Kozari” ostat će zapamćena po posebno brutalnom odnosu prema civilima sa strane njemačkog okupatora i njihovih ustaških sluga.

Jedan broj uhvaćenih stanovnika likvidiran je na licu mjesta, dok je većina (oko 68 000) transportirana u logore.

Ukupan broj civilnih žrtava na Kozari i Potkozarju iznosi oko 35.000 ljudi, od čega je jedan dio stradao na licu mjesta, a drugi dio tijekom internacije u logore, naročito u logoru Jasenovac.