Piše: Krešimir Bauer

Lea (Dragica) Deutsch ili Dajč rođena je 1927. godine. Svoj kratki i veliki život provela je na daskama HNK. Svi su bili opčinjeni njome, smatrali su je izuzetnim talentom. U godini 1940. s pozornice zagrebačkoga HNK trinaestgodišnjakinja već osmu godinu za redom oduševljava publiku sve do Francuske, gdje su o njoj snimili danas izgubljeni dokumentarac. Godine 1942., budući znameniti glumac Relja Bašić, tada 12-godišnjak, vidi je kako pred HNK sjedi u plavom kaputiću s prišivenom žutom zvijezdom, i s tugom gleda u najpoznatiju hrvatsku kazališnu zgradu, kamo više nije smjela ući. Godinu nakon toga, nakon neuspješnih pokušaja bijega partizanima, negdje oko 5. svibnja 1943., kada je Reichsfürer Himmler osobno posjetio Zagreb da ohrabri čišćenje Židova iz Hrvatske, uhapsile su je ustaške vlasti po nalogu Pavelića i predale Gestapou u okviru endlösunga («konačnog rješenja židovskog pitanja«). Zajedno s majkom Ivkom i mlađim bratom Sašom, sjajna hrvatska glumica Deutsch, čudo od djeteta, umrla je na putu u Auschwitz, podlegnuvši užasu stočnoga vagona u kojemu je, prema svjedočenju preživjelih, za šest dana i pet noći putovanja, od 75 zatočenika 25 umrlo, a 12 poludjelo. Takav kraj Lee Deutsch, jedne od oko devet tisuća zagrebačkih Židova ubijenih u holokaustu – tri četvrtine prijeratnoga – posljedica je stanja uma sažetoga u rečenicu koju prepričavaju i danas, kada ispod glasa krene priča o tragediji male ”hrvatske Shirley Temple”: ”Što se ta mala Židovka tu još klati po Zagrebu!”, rekao je, navodno, netko o njoj u tom crnom vremenu ubojica.

Zašto se Crkva u Hrvata ograđuje od Lee Deutsch, a blaženim proglašava Alojzija Stepinca koji je, da je htio, mogao spasiti malu Leu!