Piše: Krešimir Bauer

Danas je 120. godina od rođenja slikara. Georgea Grosza (26. srpnja 1893. – 6. srpnja 1959.). Poznat je najviše po svojim „divljačkim“ crtežima apsurda berlinskoga života u 1920. U Parizu je nakon dodira s futurizmom i dadaističkim ekscesima objavljivao političku i socijalnu karikaturu u satiričkim časopisima. Njegov likovni izraz je nemilosrdna kritika njemačkog militarizma i buržujske klase. Od njemačkog kaosa poslije Prvog svjetskog rata pa sve do prvih simptoma nacističkoga terora svoje grafičke objavljivao je u ciklusima: ”Bog je s nama”, ”Lice vladajuće klase” i ”Ecce homo”. Od slika čuvene su “Pomrčina sunca” i “Njemačka, jedna zimska bajka”. U vrijeme Weimarske Republike bio je istaknuti član berlinskoga Dada i grupe ”Nova objektivnost”. Emigrirao je u SAD 1933. pred Hitlerovim progonom. U Americi Grosz raščišćava sa svojom prošlošću i ”neutralizira” svoje slikarstvo. Uspomene iz svog života objavio je još 1931. u Njemačkoj, a potom i 1946. u New Yorku pod nazivom “Malo da i veliko ne”. U Americi je živo od crtanja ilustracija za knjige da bi 1950. otvorio privatnu umjetničku školu u svom domu. Kao umjetnik radio je i u rezidenciji ”Des Moines Art Center”. Grosz je izabran u američku akademiju umjetnosti i književnost, ali se ipak 1954. vratio u Berlin gdje je i umro 6. srpnja 1959 od posljedica pada niz stube nakon noćne pijanke.