PIše: Mihela Hadrian
Fotografija: Mio Vesović

Teško mi je pisati o najnovijem skandalu hrvatskog pravosudnog sustava. Potaknuta sramotnom presudom od samo 15 godina zatvora za svirepo ubojstvo mlade žene Selene ne mogu se ne osvrnuti na ovu i još dugi niz ponižavajućih presuda. Ne mogu zato jer bih se osjećala kao sudionik u zločinu!

Osjećam se prevarenom, poniženom i nesigurnom u državi kojom slobodno šeću okrutni ubojice, kriminalci, lopovi, silovatelji, pedofili. Osjećam se nezaštićenom od policije i od sudstva jer se u ovoj državi više brine o počiniocima i njihovim pravima nego o žrtvama!

Kako to i zašto se kriminalcima izriču najblaže moguće kazne umjesto najviših zakonom propisanih? Zašto se uvijek pronalaze olakotne okolnosti za tipove bez trunke morala i savjesti? Što zaključiti o sucima koji uz to na slobodu puštali luđake što svojim jurilicama ubijaju ljude, kolju ih, siluju?

Mala zatvorska kazna neće zlikovce odvratit da kad izađu na slobodu opet nekome ne oduzmu život.

Prisjetimo se opet slučaja Primorac. To je onaj kada je bahati balavac u tatinom skupom auto doslovce pokosio dvije mlade djevojke i bio oslobođen uz obrazloženje da je pred njim budućnost, da klinac „studira“ i da je što je najvažnije, iz dobre familije. Znači kad sin tajkuna (čitaj: osobe koja je teškim radom generacijama zgrtala imovinu) ubije – to je onda društveno prihvatljivo! A kako drugačije protumačiti takvu presudu koja nije uzela u obzira da su i te dvije mlade djevojke imale pred sobom ”budućnost”?

Ili pak slučaj malog Žužića, sina tajkuna i sutkinje, koji je autom ubio Ružicu Pavić i teško ozlijedi njezina dečka, te dobio pet godina zatvora, a da bi izašao godinu dana i više prije na slobodu.

Baš me zanima koliko će dobiti Horvatinčić? Recidivist koji je tijekom svoje bogate prometne karijere uspio usmrtiti čak četvoro ljudi. Jadan, grozi se krvi pa je zato pobjegao s mjesta nesreće i prvi put i svaki put. Isto tako pitam se i koliko će dobiti monstrum koji je djevojku silovao mikserom?! Malo ludare eventualno.

Sjećate li se itko gospičkog suca koji je oslobodio seksualnog zlostavljača koji je mladoj američkoj crnoputoj sportašici gurnuo prst u šupak ”radi pozdrava”, a koji nije objasnio je li takvo ”rukovanje” karakteristično samo u Lici ili u cijeloj Hrvatskoj? Sad kad smo u Europi i više nema carinskih kućica njih bi mogli nadomjestiti panoi na graničnim prijelazima koji bi slikovno dočarali taj folklorni način dobrodošlice – prst u guzici.

Da nije bilo izuzetne upornosti obitelji nestale Antonije Bilić i malo sreće u istrazi, počinitelj se vjerojatno nikada ne bi niti pronašao. Pod pritiskom javnosti ovdje je proradio pravni sustav pa je u ovom primjeru ubojica i njen otmičar osuđen na maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora.

Niske kazne kao i one uvjetne odašilju jasnu poruku da se zločin isplati. Kako krađa tako i ubojstvo. Kriminalci su u nas zaštićeni dok o žrtvama i njihovim bližnjima gotovo nitko ne vodi računa. Nikako ne mogu provariti obrazloženje suca V. Živaljića da se u slučaju Selene radi o ”običnom’ ubojstvu, a ne ubojstvu počinjenom na posebno podmukao i okrutan način.

Zanimljivo je kako sucu i sudskom vijeću nije bilo dovoljno što je nesretna djevojka sigurno trpjela veliki strah, što je napadnuta podmuklo i iznenada, daleko od kuće u nekoj stranoj zemlji gdje nikoga ne poznaje i čiji jezik ne razumije. Nije bilo neobično što je bila vezana, silovana i potom mučki ubijena, pa čak ni to da joj je kuhinjskim nožem gotovo odsječena glava?

I tko normalan šeta pa Marijanu s kuhinjskim nožem i zašto? Samo obrazloženje presude još mi je teže palo od same presude. Nadam se da će drugostupanjski sud ovu sramotu ispravit. Na kraju, čini se kao da pravda nije interes suda.