
Na dvoboj s vetrom
šta znači ovo komešanje
u našem veličanstvenom gradu
kuće odlaze
da kuće napuštaju naš grad
izgubili smo
cvetni put nebu
izgubili smo
naše vatreno cveće
koje nas je uljuljkivalo
u slatke snove
izgubili smo
usnulo cveće
cveće naše unutrašnje svetlosti
gvozdeni sendvič
svečano je poslužen
nebeskoj rukavici
u providnoj kući
lakše je videti
njeno čisto srce
celog života
tumarao je ovom neopisivom sivom dolinom
i tražio izlaz
iz svog dugog dugog sivog marša
vraćao se sve sivlji i sivlji
celog života
razbijao je mozak
o svom zatočeništvu
u toj neopisivoj sivoj dolini
postajao je sve stariji i stariji
ali postepeno postepeno
pronašao je izlaz
iz te neopisive sive doline
u sebi
(„Jeter le gant aux vent“, Jean Arp,
Jours effeuillés, Gallimard, Paris,
1966-, slikovnost: jean Arp)
