Znam, i ti voliš iskon

Slušajući po kaldrmi
udaranje potpetica
u odsjaju lanterne
poželjela sam biti
onaj stari nažigač
sa čižmama na nogama
i masnom kapom na glavi
vući se gornjogradskim ulicama
sa ljestvama na ramenima
paliti uljanice staroga doba
raspršujući svjetlost
skinuti odjelo ponosa
i virkati kroz prozore kafana
diveći se
posvađanim bojama zavjesa

poželjela sam stihijski ukrasti
onaj fenjer na zidnoj konzoli
sjesti do Matoša i dugo u noć
s njim pričati o prozirnim
tankim cilindričnim staklima
koja ovdje ne pripadaju
tišinom prosuti plamen plavetnila
i diviti se prošlom
jer znam
i ti voliš iskon.

(Lidija Puđak, rujan 2013.,
slikovnost: Gornji grad)