Poezija je žena

Svatko može taninom pisati poeziju
koja se lomi pod jezičnim pupoljcima,
i tvoje oči mogu ljubiti poeziju
koja se slijeva prosjačkim šeširima.

Poezija ne diše zadanim okvirima ,
opuštenim srcem patini podliježe
ne obmanjuje, lelujavo briše vrata
i širi ruke, doživotno svijest rasteže.

Previre okove u vijence cvijeća ,
blijede boje jarkim kistom obdanjuje ,
plijeni tropskim žarom Gauguinovih žena.

Mrtve duše su satkane od poezije
bokovljem hula plesa uzavrela morska pjena,
crvena, žuta, crna, Poezija je žena!

(Mirna Weber, rujan 2013.,
slikovnost: Renato Guttuso)