Piše: Snježana Banović

Svečano otvaranje nove zgrade kazališta odvijalo se po protokolu kojeg je odobrio ban Hedervary, sve u dogovoru s bečkim dvorom i peštanskom vladom.

No, težište uopće nije bilo na kulturno – političkom značenju toga “eventa”, već izričito na ceremonijalu fokusiranom u čast Franje Josipa pred kojim je Khuen htio pokazati svoje zasluge za razvoj Hrvatske. Za Doček Njegovoga ces. i kralj. Apostolskoga Veličanstva Franje Josipa I. 1895., donesen je prethodno Zaključak o izboru organizacijskih odbora – «dekorativnog» (22 osobe), «stanbenog» (18) i «rednog» (123). Naknadno su formirani još i «Plesni odbor” i “Odbor za bakljadu”. Zagreb je bio okićen s 40 tisuća svjetiljki te u tu svrhu tražen oprost carine za uvoz rasvjetnih tijela, a nabavljeno je i 500 baklji za serenadu i bakljadu. Nabavljeni su «lampioni za pjevače» i «lampice za rasvjetu», kao i 300 štapića za navedene lampione. Naređeno je «lijepo i svečano kićenje» Trga Josipa bana Jelačića i Trga Franje Josipa, s napomenom da Slavoluk treba biti monumentalno izveden “po osnovi arhitekta Pilara u osi zapadne privezne ceste u pravcu Trenkove ulice”.

Mesnička ulica iza spomenika Račića i obeliska, te ulaz na Sveučilišni trg također su bili raskošno dekorirani. K tome i Kolodvor te kazališne parcele u Ilici. Odbor je posebno napomenuo da Trg Josipa bana Jelačića te Ilica trebaju biti posebno dekorirani dodatnim rasvjetnim tijelima. Sveučilišni trg dekorirala je sama Visoka zemaljska vlada, a «plinskim zvijezdama» rasvijetljene su Mesnička i Markova ulica. Dijelile su se ulaznice za Crkvu prigodom tihe mise na kojoj je prisustvovao car.

Na otvorenju se tako našla carska austrijska i mađarska vladajuća svita, a uz nju dakako i Khuen s najvišim odličnicima svojega režima. Mudri Stjepan Miletić iskoristio je svoj intendantski utjecaj te na vlastitu inicijativu pozvao i istaknute hrvatske kulturne djelatnike. Franjo Josip doputovao je u Zagreb 14. listopada 1895. u osam sati ujutro, a prije toga je Khuen donio vreću šljunka iz Mađarske, prosuo po zemlji i izjavio: “Sada hodate po mađarskoj zemlji.” Istoga dana u 14 sati svečano je, u pratnji svoje svite, predstavnika vojske i Crkve otvorio novo kazalište. Najprije je u foyeru pročitana spomenica koja je kasnije bila položena u šupljinu kamenoga stupića što se nalazi usred balustrade na središnjoj terasi. Monarh je potom s pratnjom izašao na terasu, udario triput srebrnim čekićem po stupiću i proglasio novo kazalište otvorenim. Poslije toga, spustio se na pozornicu, gdje ga je dočekao Miletić, pozdravio ga i predstavio mu kazališno osoblje. Gledalište je čitavo to vrijeme bilo prazno.

(Fragment iz nove knjige Snježane Banović. “Kazalište krize”, izlazi na jesen kod ‘Durieuxa” u uredništvu Nenada Popovića)