PONEKAD POPUSTIM

Ponekad popustim tvojim molbama, i dajem ti da Me vidiš u Mojoj divoti na kratak čas; od toga ti svijest planete zatetura, i, nemoćna da podnese sjaj sunca, strmoglavi se u njegov plamen. Pa ju sunce opet od sebe nježno otkida, i vrača ju, nesvjesnu, u staru putanju. Od tvoga sjećanja ostaje tek rupa, progorjela praznina uma, koja samo sebe zna.

Ponekad ti dajem ono, što još ne umijš primiti – dajem ti da bi poželjela umjeti; znaj da nitko od Mene odvojen ne može preživjeti pun vidik na Mene. A neodvojenima i ne dajem, jer nemam što: oni znaju i imaju, jer oni jesu Ja.

(“Bijela kula”, knjiga 28. Zapisala Vesna Krmpotić,
slikovnost: Ilya Yefimovič Repin)