O duševnim tenzijama nacionalne nogometne vrste

1tekma
Piše: Romano Bolković

– Krivo smo shvatili trenera. Izbornik je rekao da ih pustimo igrati. Mi smo ga doslovno shvatili. –
Tako je govorio Mario Mandžukić.

Što to znači?

To znači da postoje tri razloga zbog kojih naša izabrana nogometna vrsta tendira nadmašiti bijedu košarkaškog nacionalnog tima:

1. Prvi je razlog tjelesne prirode: mi smo fizički naprosto inferiorni igračima svih suparničkih timova, do razine izjednačene dekapacitiranosti s dobroćudnim amaterima Liechtensteina, i to je, uzimajući u obzir gorštačku staturu dobrog dijela ovog naroda, naprosto neshvatljivo.

2. Drugi je razlog duševne naravi: kao i sve slavenske ekipe, pa i srpska, mi smo psiholabilni. Za razliku od Rusa i Čeha, mi i Srbi smo histerici: dovoljno je pogledati ponašanje Srba u Maksimirau i nas na Marakani, i ne treba tu nikakvo dodatno vještaćenje. Ta neuroza kojoj su svojstveni raznovrsni tjelesni, senzorni, motorički i mentalni poremećaji sa psihogenim podrijetlom, osobina je hrvatskog ili srpskog nogometnog igrača pod psihološkim pritiskom imperativa pobjede. Mi smo u tom smislu antipodi Amerikancima: američki sportski žargon poznaje termin: money player. Evo definicije: An athlete, especially a team member, who performs exceptionally well at crucial times. U nas tako nešto ne postoji: postojao je Držen Petrović, postojala je Janica Kostelić, ali to su presedani koji dokazuju pravilo: mi, kad treba, somatiziramo duševne tenzije besciljno lutajući terenom, umjesto da budemo najbolji kad je najpotrebnije.

1 tekma2

3. Treći je razlog duhovne, ili moderno kazano mentalne razine: mi smo debili. As simple as that. Izbornik je rekao da ih pustimo igrati, a mi smo ga shvatili doslovno! Nije to bio lapsus. Nije to Mandžo kazao zbog umora. Dapače, umor je imao majeutičku funkciju: samo ga je ponukao na iskrenost. Mi smo doslovno shvatili da ih pustimo igrati, pa i nismo igrali nogomet. Ne da smo igrali loše, nego nismo igrali, jer nam je tako kazao izbornik. Doduše, nije on to baš tako kazao, ali mi smo to tako shvatili: doslovno. A zašto su to oni tako shvatili? Odgovor može biti samo jedan, koliko god nam ne bio mio: jer samo budale preneseno značenje shvaćaju doslovno. Tko zaista misli da je dosada uzrok smrti, osim idiota koji opasku da smo smo na predstavi umrli od dosade shvaća doslovno?! Što se može, nitko ne traži da za Hrvatsku nogomet igraju samo članovi Mense, ali, da nas baš moraju reprezentirati osobe koje izbornika shvate doslovno kad im kaže da suparniku prepuste inicijativu, tja, nije to najugodnije saznanje.

In summa, bez obzira na rezultate koje postiže mi bismo na našu nogometnu reprezentaciju morali gledati sa simpatijama: jer, ipak je riječ o nedotupavim hendikepiranim histericima koji, obzirom na tjelesno-duševno-duhovne predispozicije, postižu fascinantne rezultate. Već sama činenica da se bez pasa vodiča kreću po terenu, razlikujući suigrače od protivnika, grandiozan je uspjeh. Eh, kad bi nam Vlada bila barem upola tako efikasna, gdje bi nam bio kraj?

1  tekma1