Piše: Kruno Čudina
Slikovnost: Vania Zouravliov

Ogulio sam jedan krumpir i napisao ovaj tekst ispod na prvi dan proljeća 2012. godine. I sada, kao nekim čudom koje to uopće nije, našli smo se u situaciji, vrlo opasnoj, u to nema sumnje, u kojoj se imperijalistički ratni zločinci, ti počinitelji zločina protiv čovječnosti, već sami bacaju u svoje grobove, grobove koji će ostati neimenovani i zaboravljeni, tek rupe u kojima će ostati kosti tih masovnih ubojica od čovječanstva proglašenih krivima, neredom: Obama – ratni zločinac, onaj Kerry – ratni zločinac, Hillary Clinton – ratna zločinka, Tony Blair – ratni zločinac, Hollande i Sarkozy – ratni zločinci, Bush junior i senior – ratni zločinci, kao i svi ostali iz njihovih, kao ih oni zovu, administracija, točnije – zločinačkih vlada/korporacija. Svi zajedno krivi za – zločine protiv čovječnosti i čovječanstva. U svojem posljednjem trzaju, još će probati izravno izvršiti vojnu agresiju na suverenu državu Siriju, i to će biti zadnji čavao zabijen u njihov lijes. Pa neka bude kako treba biti. Vrijeme je.

Zapadna osovina Zla, imperijalisti zvani SAD i svi njihovi saveznici, uključujući tzv. EU, pa i Al-Qaidu odnedavno, odavno su nametanjem svoje hegemonije poharali veliki dio ovog čovječanstva. Primjera je i previše, no sada su prešli svaku mjeru, prešli su sve granice nekadašnjih pređenih granica. I zato je, samo vas informiram, njihovom kolonijalizmu, njihovom uništavanju nezavisnih, suverenih država i naroda došao kraj. Oni su propali, a da to još niti ne znaju. Istina, i u ovim trenucima njihovi odredi smrti i njihovi plaćenici ubijaju po jednoj suverenoj državi Siriji, djecu i civile, i još će umrijeti i previše nevinih, no sve se to događa u smislu zadnjih trzaja propalih beštija, kriminalaca koji su već presudili sami sebi.

Njihova ideja poretka u svijetu nije donijela ništa nego nesreću ljudima, smrt ljudima, patnju, nestanak s lica zemlje, malodušnost, gubitak identiteta, nezadovoljstvo je dodatno uništavalo ljude, donoseći im duhovnu patnju povrh svih egzistencijalnih problema koje im je imperijalistička tortura donijela. Svi znamo tko su ti koji su odgovorni i oni će uskoro u potpunosti nestati sa scene stvarnosti, jer ljudska bića ne zaslužuju živjeti u teškim patnjama, kao potlačeni od strane tih tlačitelja, te  šačice kapitalista bez ikakvih etičkih i moralnih principa, bez ikakvih osjećaja. Njihova propast je vidljiva posvuda; niti njihovi prljavo-propagandni mediji više ne mogu sakriti tu istinu.

Stiglo je vrijeme ljubavi i poštovanja. A slijedi, a već se i provodi pravda nad tim zločincima protiv humanosti, protiv čovječanstva. Gotovo je, traju tek još ostaci njihovih agresija i tko god od nas, konačno slobodnih ljudi podlegne pod tim zadnjim udarima i vapajima tih propalih beštija, može odmah znati da je umro u ljubavi, u svijetu koji je te zločince već strpao u njihove neznane grobove. Oni su okrivljavali cijele nacije za katastrofalne uvjete koji vladaju u svijetu, skrivajući na taj način, putem svojih medija, vlastitu razornu i iskorištavačku narav svojih agresija, agresija koje su kao manjina činili nad ostatkom svijeta. Svijet ljudi im to nije oprostio, nikad im niti neće morati opraštati, oni već bivaju zaboravljeni i kažnjeni. Pravo, istinsko proljeće, kontra svih lažnih proljeća koja su prodavali narodima u svojim imperijalističkim pohodima, to iskreno proljeće je stiglo.

Propali su i nema više njihove tiranije i diskriminacije, nema nametanja njihovih diktatura, nema njihove bijedne propagande, postali su očiti i to ih je uništilo. Ljubav istinskog proljeća, ove nove godine zapečatila je ludilo njihove hegemonije. Pravda, čistoća i povrh svega ljubav koja se iznova rodila u ljudima, to su snage koje su im stale na kraj, njihovoj ludosti, bahatosti, oholosti, mržnji, pohlepi, njihovom planu da vladaju svijetom, njihovom uvjerenju da je jedino što postoji na ovome svijetu stvarnost koju imaju u rukama i koju su, dodatno i, sve zaluđeniji, htjeli kontrolirati; kontrolirati sva bića koja čine i dio su te stvarnosti. Zaboravili su na istinu, tu gotovo pa neobjašnjivu kategoriju, neobjašnjivu kada je se izvede iz raznih sustava koji istinu temelje na činjenicama spomenute stvarnosti. Oni su vjerovali da je dovoljno imati kontrolu nad stvarnošću, a da im nikada nije palo na pamet da samu stvarnost doživljavaju na krivi način. Istinom, koja se razlikuje od stvarnosti, nikada se nisu bavili. To je bila njihova propast.

Ti grabežljivci su ostavili iza sebe nevjerojatnu pustoš, nevjerojatno velik broj žrtava, razorenu zemlju i potlačene ljude, ali svi oni koji su ostali, sada će konačno živjeti daleko do svakog poniženja. Suđenje tim zločincima protiv čovječanstva i čovječnosti već traje. Oni ne znaju da im Istina i svijet Ljubavi upravo presuđuju svojom spoznajom Istine, svojom ljubavlju prema drugom čovjeku, ljubavlju prema novom svijetu koji je zasvijetlio poput proljetnog Sunca nakon dvjesto godina tame. Ne znaju jer su postali bezumni od svoje oholosti, tako da ih je potrebno još jedino baciti natrag u tamu iz koje su izišli. To se upravo događa. A s njima u tamu se vraćaju i njihove anti-ljudske ideje robovlasništva, starog i novog kolonijalizma, neo-liberalnog kapitalizma, mita i korupcije, neznanja, izrabljivanja i mučenja nevinih, imperijalizma kao izravne posljedice kolonijalizma i kapitalizma, u tamu odlazi svesvjetski apartheid koji su ti izrabljivači ljudskosti provodili. Gotovo je s time. Strah nas je napustio, na tome možemo zahvaliti baš njima.

Toliko se narod svijeta nagledao i izdoživljavao straha koji su mu priuštili, u tolikoj mjeri su se koristili metodama straha da bi vladali nama da nas je prestalo biti strah. Proljeće je ovdje, istinsko proljeće čovječanstva i čovječnosti.

Umro je svjetski poredak zasnovan na materijalizmu, na sebičnosti, mržnji i neprijateljstvu, na ponižavanju drugih ljudi, svih drugih nacija osim njihove nacije/korporacije. Ovo je vrijeme ljubavne racionalnosti. Vrijeme demonopolizacije moći i bogatstva, a sve uz pomoć ljudskog bića ljudskom biću. Nepravda se ispravlja, proces je nezaustavljiv. Stali smo zajedno protiv grabežljive manjine zločinaca, suprostavili joj se svim raspoloživim snagama, borili se do posljednjeg daha i tako učinili da postane izolirana, što je bila još jedna naznaka njihovog kraja. Ta je borba odavno dobivena. Sada, u samom početku novog, istinskog proljeća, konačno sami odlučujemo o našim sudbinama i životima. Nema više niti tih lažnih autoriteta i vladara koji su služili jedino interesima te zločinačke manjine grabežljivaca, tih beštija, tih tlačitelja. Tako ćemo ih zvati sve dok ćemo ih se sjećati – Tlačitelji. Ali, neće sjećanje na njih još dugo potrajati, pa će se i najmanji gorki okus i osjet isprati iz naših duša i tijela.

I dok još uvijek, kao posljedica Tlačitelja čija je imperija već propala, cijeli svijet gori, rađa se nova ljubav, raste poput djeteta čovječanstva, raste u sigurnosti Istine. I sva trenutna zla zbivanja koja su nam ostavili ti Tlačitelji, sva će uskoro završiti, ugasit će se poput omanjeg požara. Kako smo ih uspjeli pobijediti, pitate se? Uz svo njihovo oružje, podlost, gadost, nemoralnost, kako? Nismo! Oni su pobijedili sami sebe. Bili su uvjereni kako mogu kreirati cjelokupnu stvarnost, kao prikazu vlastitih im zločinačkih umova. Nisu spoznali kako je stvarnost doslovno tek ono što imamo u našim rukama, niti više niti manje, samo to što svatko od nas ima u svojim rukama, osjeti na svojem tijelu i promišlja u svojem razumu, tek toliko. I to je Istina koju oni nikada nisu pokušali postići. Zapeli su u krivoj stvarnosti, onoj koja nije mogla potrajati. I tako su propali, daleko od svih malih istina, daleko od te jednostavne Istine koja razlikuje stvarnost kakvu ‘imamo’ od stvarnosti kakvu bismo silom željeli stvoriti i onda nametnuti drugima.

To je završilo, propast te imperije Tlačitelja  se dogodila. Tko to ne vidi, a unatoč ostacima ubojitog nasljeđa koje su nam ostavili kao uspomenu na svoje zločine nad čovječanstvom, taj samo ostavlja sebe u patnji i tami koju su oni propovijedali i izvršavali. Nije bitno o kome se radi, taj čovjek je ‘njihov’, takav čovjek nikada se nije niti želio osloboditi hegemonije toga zla. Mi, ljudi novog, istinskog proljeća Istine i svijeta, mi nismo ostali u iluziji njihovog svijeta. Mi smo vidjeli obrise tog lažnog svijeta, te krnje stvarnosti, lišene svake istine, pa i činjenične, da bismo konačno ugledali i tu konstrukciju destrukcije u njezinoj cijelosti i srušili je spoznavši je. Tek tako. To je bilo dovoljno. Shvatili smo da nas nisu uvjerili u svoju lažnu stvarnost, sjetili smo se istine u nama, koja se, kao što čovjek reče, itekako razlikuje od stvarnosti, one koja sebe podrazumijeva jedino kao stanje koje imamo u našim rukama, a nikako kao težnju tlačenja drugih i kreiranja iste na sliku i priliku naše zaluđenosti moći i kontrolom nad većinom svijeta.

I tako su danas potlačeni ušli u novo proljeće, u proljeće Istine, proljeće nove godine, proljeće novoga doba. Kao veterani njihovih ratova, ubijanja, tlačenja i iskorištavanja, neki i kao invalidi, no konačno kao oni koji odlučuju za sebe. Takvo je vrijeme – vrijeme ljubavi. Dovoljno je samo malo bolje pogledati. I suočeni sa svim krizama i ratovima koji su Tlačitelji izazvali – shvatiti da je to ništa doli zaostala fantazma njihove duge lažne stvarnosti. I još malo izdržati živjeti s tom slikom, tom prikazom, ničime drugim. Još samo malo. Do trenutka njihove potpune propasti. Koja je već uslijedila, sada to dobro vidimo i osjećamo.

Sretno vam istinsko proljeće, stvarno proljeće! Sretna vam nova godina, novo doba – ljubavi i mira! To je istina koju težimo postići. Koju već postižemo.