
Piše: Tamara Kaliterna
Gazeći zakone o zaštiti podataka o ličnosti i o pravima pacijenata, novinari, državni službenici i državni plaćenici pod Hipokratovom zakletvom od 23. avgusta razvlače i ponižavaju staricu Jovanku Broz u bolničkom krevetu. „Jovankin kraj u živim ranama“, predvideo je list Alo onog dana kad je udovica maršala Tita primljena u beogradsku bolnicu.
Radio-televizija Srbije je četiri sata nakon što je 89-godišnja napuštena žena stigla u bolnicu objavila dijagnozu direktora Urgentnog centra (UC) dr Zlatibora Lončara da se „lekari bore za njen život“, o „početku sepse“, o „veoma zapuštenom stanju“, „polusvesnoj, sa izuzetno lošom krvnom slikom, problemima sa mokrenjem pošto ima manjak urina, ranama od ležanja i ranom nepoznatog porekla na grudnom košu“.
Bolesnicu su odmah u takvom „polusvesnom stanju“ kada „reaguje samo na grube nadražaje“ obišli premijer Ivica Dačić, još ministar policije i Rasim Ljajić, ministar spoljne i unutrašnje trgovine te telekomunikacija.
UNUK NA DNU HIJERARHIJE: Titovom unuku Joški Brozu dr Lončar pet dana nakon propagandne glamour posete bolesnici dvojice ministara nije dozvolio istu stvar „zbog teškog stanja u kojem se nalazi“. Ministri nisu prozvali gradske i svoje socijalne službe koje su dopustile da Jovanka dospe u ubogi položaj. Njena sestričina Nada Torlak je rekla kako se, bez obzira na Jovankine pozive u pomoć, niko nije odazivao, i da su među tim ljudima i oni koji sada „navodno brinu za njeno zdravlje“.
Slobodanka Hinić (89), rođaka i prijateljica Titove udovice kaže: „Osam godina se zimi grejala u kućici sa policajcima koji su je čuvali ispred kuće, jer nije imala grejanje. Vrhunac drame je bio u vreme razdruživanja Srbije i Crne Gore kad se formalno pravno nije znalo kome pripada Titova udovica, pa je sedam dana ostala bez hrane“.
Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti Rodoljub Šabić utvrdio je da Klinički centar Srbije (KCS) čiji je deo UC nije imao pismenu saglasnost Jovanke Broz da obaveštava o njenom zdravlju. Predstavnici KCS su to objasnili rečima da su „kao lekari procenili da ne treba da opterećuju Jovanku Broz da razmišlja šta je potpisala, jer nije u dobrom zdravstvenom stanju“ i da su dobili njenu usmenu saglasnost da saopštavaju informacije o njenom zdravlju. Poverenik je međutim ponovio da je pacijentkinja u „polusvesnom stanju“, kako su sami lekari dijagnosticirali i da ni pisana saglasnost takvog bolesnika nije validna.

U inat zakonima, direktor KCS profesor dr Miljko Ristić ispričao je javnosti da je Jovanka „gojazna, ima rane na dojci i na bokovima, duže vreme se nije prala“.
KCS je naučno-istraživački centar i nastavna baza Medicinskog fakulteta Beogradskog univerziteta. Godišnje zbrine najmanje milion pacijenata. UC je glavni za urgentnu patologiju Beograda i Srbije.
Novinari su lekarskoj dodali svoje dijagnoze o Jovankinoj „iznurenosti od gladi i žeđi“, „uznapredovalom raku kože“, „karcinomu dojke“, „teškoj depresiji“, „višku kilograma“, „farbanju kose u crno“, ljubiteljki „jagnjećeg pečenja i crnog vina“ obuzetoj „ostavinskom raspravom“ koja traje 33 godine. Raspričali su se da je delila otkaze posluzi koja se počastila vinom sa Vange…
SPOMENICA JE ORDEN: Četvrtog dana Jovankinog preživljvanja u šok sobi objavljen je remake vesti stare četiri meseca kako je lična komisija predsednika Srbije Tomislava Nikolića, pod rukovodstvom Olivera Antića, njegovog pravnog savetnika „otvorila depozit Predsedništva SFRJ” koji je netaknut u trezoru Narodne banke Srbije (NBS) od 1991. Antić je bio dugogodišnji i aktivni član Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja, osnivača Srpskog četničkog pokreta, koji je 1990. godine uhapšen jer je pokušao da sruši Kuću cveća u kojoj je sahranjen Tito. Antić je sada jedan od osnivača Nikolićeve, vladajuće Srpske napredne stranke. Otvaranjem sefa predsednička komisija je otela posao sudijama koje jedine odlučuju o pravu svojine.
Večernje novosti su insinuirale da je u “Titovom sefu” „pronađeno veoma puno stvari koje su pripadale dinastiji Karađorđevića“, pa i orden kraljice Marije sa brilijantima, rubinima i smaragdima. Jovanka i bez kraljičinog ima dovoljno ordena – dva za hrabrost je dobila kad je imala 21 godinu. Ima i Partizansku spomenicu.
Drugi mediji su u NBS našli „nekoliko Titovih sefova. Spekuliše se da se u njima nalaze desetine kilograma zlata nestalog tokom Drugog svetskog rata, vredna umetnička dela, Titove poslednje plate, nakit“.
Titova udovica mogla je u bolesničkoj sobi da čita novinske naslove: „Tito je voleo žene više nego Sulejman“, „Maršal Tito razvratni ljubavnik“, „Opljačkana Jovanka Broz“, “Jovanka Broz se uživo uključila u show i zatražila da uđe na Farmu“. Ima i video o „Poslednjem poljupcu Jovanke i Tita 1977. godine u hotelu Park u Novom Sadu“.
„Sedamdesetih godina je izbila dvorska svađa između ’obesne’ kraljice Jovanke i dvorskih intriganata Nikole Ljubičića i Staneta Dolanca“ prodire kao očevidac istoričar Predrag Marković koji je tada imao pet godina. Drugi istoričar, Bojan Dimitrijević, svedok u korist rehabilitacije Draže Mihailovića kaže da je brak Jovanke i Tita simbolički mogao da bude potvrda proklamovane politike bratstva i jedinstva Hrvata i Srba.

Društvo sudija, Društvo istoričara i sudovi časti pri ovakvim i onakvim udruženjima novinara su sve ovo otćutali.
Kad je čuo koliko je bolesna, reditelj Lordan Zafranović je rekao da će sredinom septembra posetiti Jovanku Broz, koja nije htela da učestvuje u njegovoj seriji o Titu. Zafranović će ponovo pokušati da nagovori udovicu da svedoči. Vikend za koji je Zafranović obećao da će doći je prošao. Pokvarila su se sva prevozna sredstva na liniji Prag-Beograd i Zagreb-Beograd. Pa i bicikli.
BALIĆ PRETEKAO DRŽAVU SRBIJU: Makedonsko Udruženje građana za očuvanje lika i dela Josipa Broza je prvo, 2006. ponudilo Srbiji da će popraviti krov i grejanje Jovankine kuće u elitnom beogradskom naselju. Kuća na Dedinju u koju je posle muževljeve smrti deportovana Titova treća supruga je četiri godine starija od stanarke. Jovanka je bila 28 godina prva dama cenjene države, a 2006. od dokumenata je imala samo uverenje o državljanstvu Srbije. Dokumenta građanke je dobila posle tri godine. Udovica građanina sveta se najviše obradovala skromnom pasošu Srbije. Dokumenta su joj pod reflektorima predali Ljajić, tada ministar rada i socijalne politike i ministar policije Dačić.
Kuća je od 2006. renovinara samo provizorno, „dok majstori odu“. Sada država Jovanki nudi smeštaj nakon izlaska iz bolnice i dok se vila na Dedinju ne obnovi tako da „drži vodu“.
Pre toga je Aras Balić iz nemačkog gradića Rintelna sa 28.000 stanovnika, potresen zdravstvenim i stambenim stanjem maršalove udovice ponudio Jovanki sobu u stanu od 90 kvadrata u kom živi sa suprugom. „Spreman sam i da urgiram kod države Nemačke da joj se pomogne oko lečenja“, rekao je Aras, Crnogorac iz Plava, koji je živeo u Kotoru, a u tuđini je od 1981. radio kao miner, građevinac i u fabrici stakla.
Gošća kraljevskih dvorova nije ni vlasnik ni naslednik bilo kakve nepokretnosti, ne prima porodičnu penziju već pomoć države od oko 1.200 eura što je plata predsednika parlamenta. Da joj vlada to ukine, ne bi imala ništa. Tri decenije je u kući bez grejanja sama kuvala i šila sebi. Namirnice su joj donosili rođaci. Jovanki pripada trećina Titovog nasleđa za koje još nije utvrđeno šta je.
UC je samo šet dana objavljivao informacije o zdravlju Jovanke Broz, poslednju 27. avgusta. Sledeća vest objavljena na mestu gde su se građani mogli informisati o zdravlju Jovanke Broz je od 12. septembra. Glasi: „Stigao deterdžent na Kliniku za gastroenterologiju“
