Piše: Edit Glavurtić

Satima bih mogla sjediti na suncu, na terasi kafića, uz espreso i novine. Pojma nemam koji se to dio mene tako tvrdoglavo drži ljeta, i dok je ostatak svijeta već u jesenskoj garderobi, ja uporno nosim kratke rukave (malo drhturim), i uživam u svojim bosim nogama na kojima su još uvijek sandale.

Ove godine ljeto kao da je prerezano oštrim škarama, i prerezani dijelovi više se nisu mogli sastaviti. A ja, u čudu od te promjene nikako da uhvatim korak s kišom i magalama. I kako bih, kad sam lani u ovo doba još plivala po jezeru, pa mi se sve manje od toga čini kao pravara!

Ipak, ovi modro zlatni dani su pravi neočekivani dar, kao stvoreni za uživanje.

Pa šalabazam tržnicom i mada mi zapravo ništa ne treba vraćam se s punim cekerom. I u posljednji trenutak mijenjam plan, pa miješam šalšu, aromatičnu od bosiljka, kasnih rajčica i gustog maslinova ulja, kao posljednji pozdrav ljetu, ljubavniku koji se vratio po još jedan zagrljaj.