Krešimir Galović: Viktor Kovačić (1874.— 1924.)

Već za života Viktor Kovačić postao je karizmatičnom osobom, no svojim ostvarenjima, a još više istupima u javnosti, stekao je više neprijatelja no prijatelja, postavši time ujedno i jednim od najvećih tragičara hrvatske moderne. Rođen je u Ločen Dolu 1874. u seljačkoj obitelji, vrlo brzo kao siroče odlazi stricu u Graz, gdje završava pučku i zidarsku obrtnu školu, šegrtujući neko vrijeme kod Stadtbaumeistera Josepha Flora. Kao sedamnaestogodišnjak dolazi u Zagreb, gdje prvo radi kao vježbenik u građevnoj tvrtki Carnelutti, a zatim i u atelijeru arhitekta Kune Waidmanna. Videći u Kovačiću darovita mladića, ubrzo ga preporučuje tadašnjem direktoru Obrtne škole Hermanu Bolléu. Godine 1896. upisao je bečku Akademie der bildenden Künste kod arhitekta Otta Wagnera. Tijekom bečkog školovanja Kovačić je upoznao arhitekta Adolfa Loosa, s kojim je tijekom cijeloga života prisno prijateljevao. Diplomiravši, 1899. Kovačić se vratio u Zagreb, gdje se vrlo brzo uključue u javni život. Već 1900. inspiriran istoimenom Wagnerovom knjigom objavljuje u časopisu »Život« programski tekst Moderna arhitektura. Po povratku u Zagreb zbog svojih naprednih pogleda našao se na žestokom udaru konzervativne i malograđanske sredine predvođene Bolléom i Kršnjavim. Zbog tog sukoba Kovačić nekoliko godina neće moći u Zagrebu ostvariti značajnije realizacije. Uglavnom je životario uređujući interijere. Godine 1905. pridružio se arhitektima Stjepanu Podhorskom i Vjekoslavu Bastlu pri osnivanju Kluba hrvatskih arhitekta.

Danas možemo nabrojati mnoga Kovačićeva ostvarenja koja su, u doba kada su nastajala, unijela važne promjene i novine na području domaće arhitekture i urbanizma, među inim: vila Perok (1905.), crkva sv. Blaža (1909/13.), stambena zgrada Lustig (1910/11.), vila Frangeš (1910/11.), vila Vrbanić (1911/12.), kuća Frank (1912/13), vila Čepulić (1913/14.), vila Fröhlich (1919.), stambena zgrada Slaveks (1922/3.)), Palača Burze (1923/27.), te projekti regulatornih osnova: Trga kralja Tomislava (1904/5), Kaptola i okolice (1908.), Rokova perivoja (1909.) i Trga Petra Svačića (1909.). Navedena djela najzornije tumače cjelokupan Kovačićev opus, koji se kretao u široku rasponu od afirmativnog i kritičkog pristupa urbanim temama i njihova aktivnog odnosa prema povijesnom nasljeđu, preko pojedinačnih gradnji, pa sve do studioznih razrada koje su bez susprezanja sezale i do najneznatnijeg arhitektonskog detalja i projekata s područja umjetničkog obrta, izražavajući u Kovačića neodoljivu strastvenu težnju za ljepotom kojoj je podloga duboka unutrašnja potreba za stvaranjem iz najčistijih izvora do kojih može doprijeti ljudski duh. Viktor Kovačić umro je 1924. godine tijekom radova na gradnji Palače Burze, koju dovršava njegov dugogodišnji suradnik Hugo Ehrlich. Godinu dana nakon smrti, na međunarodnoj pariškoj izložbi »Expositions des Arts Décoratifs« pothumno mu je dodijeljen Grad Prix.

Stručan obilazak grada planiran je od Masarykove i Prilaza Gjure Deželića, preko Ilice do Rokova perivoja i Ulice Ivana Gorana Kovačića. Glavni je naglasak obilaska na urbanističkim zahvatima i arhitektonskim ostvarenjima Viktora Kovačića – crkva sv. Blaža i Rokov perivoj. Uz Kovačićeva ostvarenja sudionici obilaska bit će upoznati i važnim arhitektonskim ostvarenjima nekoliko Kovačićevih suvremenika – Stjepana Podhorskog, Huge Ehrlicha te s nekoliko ostvarenja protagonista hrvatske moderne između dva svjetska rata, ali recentnim realizacijama koje ubrajamo u antologijska ostvarenja hrvatske suvremene arhitekture. Tijekom obilaska bit će riječi o nekim bitnim urbanističkim pitanjima grada Zagreba kao što su razvoj zagrebačkih ulica i trgova u 19. i 20. stoljeću (Prilaz Gjure Deželića, Ilica, Britanski trg, Rokov perivoj, Ulica Ivana Gorana Kovačića), te o metodama zaštite i revitalizacije.

Krešimir Galović, viši stručni savjetnik Uprave za zaštitu kulturne baštine u Ministarstvu kulture RH.