Kriv ili ne

Uzvišeni sude
jučer je u tramvaju
platio kaznu civilnim vlastima
držeći u ruci jabuku
koju nije jeo,
poslije sam čula kako psuje
sve plutene čepove
koji kvare okus jeseni
pratila u stopu
njegovu misao koja se davala
svim portalima novih oglasa
zamjenjujući višenamjenski detektor
rastrošnih žena
gledala sam kako se satima vrti
u rotirajućim vratima
želeći zakasniti na prvo ročište
jer nije znao kako polupati
zaštitno staklo
koje štiti tropsku dušu

uzvišeni sude
vjenčao ju je srcem
samo ona nije znala da su atentatori
uništili sve one zumbule i narcise
tulipane i šafrane
koji su ispod starog duda
štitili marljive svilce
dok su tkali prostirku za dan
u kojemu će se zajedno pokriti
znam uzvišeni sude da je kriv
ali on je samo posljednji čudak
koji je ukrao medaljon sv. Gabrijela
moleći se da njeno tijelo
podari novi naraštaj
njegovu prezimenu.

(Lidija Puđak, rujan 2013.,
slikovnost: Ansel Adams)