O STEPSKOM VUKU ĆU TI PRIČATI

U Nekoj
Noći Mladoga Mjeseca
Kad se Mjesečina rasipa,
Ledeno Srebro polegnuto,
Pričat ću ti Priču o Stepskom Vuku
(Vuku bez Čopora).

Pričat ću ti o

• Potočnici plavoj kao Nebo ljetno jutarnje,
• Morem umiveno.

• O Suncu ću ti pričati,
• Iskričavom Zlatilu Života.

O ulicama Moga Grada ću ti pričati,
Kamenitim vratima,
Svijeći upaljenoj,
Molitvom zaplakanom.

O Snovima ću ti pričati,
O Žudnji
u
Grudima stisnutoj.

I
O mome

Varaždinu ,
Srcem ljubljenom,
Barokom čuvanom.

O svemu ću ti pričati i
voditi Te, za ruku držeći,
Smijati se u Tvojim očima,
Ljubiti te kao što niti Jedna nije ,
uz kavu jutarnju.

O Svemu ću ti pričati
Ali, o Sebi Ne,
Jer vuk Stepski Negdje je zalutao
Odlutao
i
Ostao u nekoj Stepi Života da
Kao Vuk
Sam umre Na hridini svoga Mora,
Ranih Zora,
u
Noći Mladoga Mjeseca kad mu
Puni
Suđeni nije bio.

(Ksenija Kancijan, listopad, 2013.,
slikovnost: Kaveh Hosseini Steppenwolf)