Piše: Sovjeta Grubešić

Stojim na semaforu. Crvenilo na njemu i na meni. Ali, moram. Moram mu reći. Ne bi mi nikada oprostio kada bi doznao od nekoga drugoga. Teglim kese sa posla. Žurim napraviti mu ručak. Dobar je student, i uopće dobar mlad čovjek. Hoću reći, normalan. No, što to znači biti normalan. Ne krasti, ne opijati se, ne drogirati, raditi, ne biti gej… Da, tako bi netko rekao. Ja bih sve ono naprijed, osim gej. Bila sam udana za jednog, dobrog čovjeka, kome je društvo nametnulo kriterije spolnosti. Znam da nije to u redu. Da se mogao izjasniti, ne bi se ženio i ja danas ne bih bila na takvim mukama. No, da ne kažem na onim mukama od sedam godina. Dvije godine bez seksa, pa zatim pomalo peting, pa treću godinu trudnoća, ne znam ni kako, pa roditeljstvo, sve dok tog dobrog čovjeka nisam uhvatila na djelu.

Još je semafor crven, kao da smo u centru Londona, a ne u ovim pizdincima. Dakle, vraćala sam se sa posla , kad vidim naš auto pred kućom jednog slikara koji se preselio u glavni grad, pa je tu povremeno boravio njegov brat i nešto raduckao u dvorišnom ateljeu. Znam točno gdje je , jer sam sa njihovom sestrom išla u osnovnu školu. Mislim , tako, još mi je daleko do kuće, pa će me muž povesti. Zvonim, nitko se ne javlja, probam kapiju, otključana. Prođem kroz haustor u dvorište kad tamo svjetlo gori u ateljeu. Uđem bez pardona u uski hodnik i kroz pritvorena vrata, vidim što već vidim. Polako se povučem i odem kući, nesvjesna toga što sam vidjela. Pripremim ručak, mama mi ispriča sve o malenom, kako samo što nije prohodao, a ja mutava ništa ne razumijem. Njega nema. Sjednem popiti kavu i kroz glavu mi počeše prolaziti razne misli. Riječi što su ulazile i izlazile iz glave, kao oblaci.

Kolega iz gimbe mi je jednom rekao da me vidio da hodam s onim pederom iz ulice, kuma mi je rekla da i njen Ivan voli muškarce, a i njegov pijani brat mi je na pokvaren način dao naslutiti istinu o njemu. Svekrva mi je pričala kako je imao puno cura, da je hodao i s udatima, jedan muž ga je stalno proganjao. Sve to meni odjedanput zastade u glavi. Oblaci ovaj puta nisu otišli dalje, već se nakupljali poput zmajevih kula. I dok sam se skontavala, dođe moj muž, veseo, i donese mi otisak glave sa šibenske katedrale. Reče, sreo je slikarovog brata, navratio i on mu poklonio to i još neke stvari iz gliptoteke. Pomislim, veseo si, dabome da si veseo. Imaš i zašto. Poslije toga, ostavih ga na miru. Nisam ga doticala ni ljubakala kao što sam znala, ni sjedala po krilu, niti sam imala išta protiv da odlazi navečer u grad.Digla sam ruke od nas, jer nas nikada i nije bilo. Bio je to samo paravan iza koga smo nas dvoje provodili nesretan život. Pitala sam se kamo mi odoše mojih najboljih sedam godina. Kamo ode njegovih najboljih sedam godina. Nisam ga mrzila. Mrzila sam krive ljudske sisteme vrijednosti, licemjerje i neobrazovanost. Nisam mogla ništa ružno reći o svom mužu kao čovjeku. Pošten, dobar, obrazovan. Volio je istu glazbu kao i ja, iste smo knjige čitali, uživali u istim jelima. Bili bismo jako dobri prijatelji. Ovako, jednoga dana, samo sam mu rekla , da je komedija završena i neka ide. Nije rekao ni riječ. Pokupio je neophodne stvari u jednu torbu i otišao. Dugo se nije javljao ni sinu. Svekrva je mislila da sam se ja kurvala, a on to nije htio poricati. Nisam ni ja. Nikada nisam nikome rekla. Kasnije smo uspostavili dobar kontakt, prijateljski.

Sada je došlo vrijeme da kažem sinu, da ne bi čuo od drugih. Odlučna sam u tome. I dok sam tako razmišljala , čuh neku ženu kako me pita da li mi je dobro, jer sam propustila tri zelena svjetla. Sve je u redu, objasnila sam i krenula niz ulicu . Netko me uhvati za ceker i ponese ga. Moj sin. Moj dragi dječak. Koji će to biti šok za njega? Imao je djevojku i vidjela sam da se vole.Dakle, bio je Ok, nije imao neku nasljednu očevu liniju.

Ušli smo u stan. Sjela sam obučena na stolicu i sagnula glavu. Tresla sam nepostojeće mrvice s mantila, pa odlučno podigla glavu i rekla: : – Sjedni, dušo , moram ti reći nešto značajno u vezi tvoga oca. Jednu tajnu. Sada, kad si napunio 21 godinu, imaš pravo znati i odrediti kako ćeš se prema njemu ponašati. Znaš, tvoj tata je…
– gej. To mi želiš reći. Pa, mama ja to odavno znam. Ne sekiraj se.
Kako znaš?

Pa, nisam mutav. Nema nikakvu žensku.Stalno se mota po kafićima. Prijatelji na ručkovima. On, zgodan čovjek da ne bi petnaest godina poslije tebe nekoga zavolio, nema teorije.Živi sam ko pseto. Žao mi ga je. Žao mi ih je svih. Toliko ih pljuju.Kada bi ih masa prihvatila takvima kakvi su, ne bi se na silu ženili i činili nesretnima sebe i druge.
Dobro, to smo riješili. Hajdemo sada jesti. Hoće li doći Ivana?

– Neće, otišla je kod svoje prijateljice, lezbe… Šalim se, šalim se! Mama, mama…