Piše: Božica Jelušić

Ponovo ulazimo u MJESEC KNJIGE, obnavljajući strast čitanja, prisvajajući utjehu slova, slaveći trenutke druženja i dvojevanja s knjigom na nezamislivim mjestima: pod školskom klupom na satu zemljopisa i matematike, u šumi, u polju, na grani duda, na odrezanom panju, u vrevi kavane i seoskoj svadbi,u bolničkom krevetu, u sudskoj čekaonici i u redu pred šalterom… Knjige su nekome zabava a nekome sudbina, no uvijek izbor s trajnom i višeznačnom posljedicom. Kao beton u kućnom temelju, one izgrađuju karakter, daju postojanost našim životnim stavovima, otvaraju vrata duha, nude paralelnu stvarnost i prostraniji svijet.

Sve što znam i jesam dugujem knjigama. Ja sam Samouk, kome je Raj velika biblioteka, a bog Janus najveći ideal, vlasnik dva para očiju, u onoj Huxleyevoj paraboli o paralelnom čitanju.Ulazimo, dakle, u MOJ mjesec, žutolisni i živoslovni, s ljubavlju za sve knjige, od unikatnih i rukotvorenih, do raskošnih, u zlatotisku koričja i na biblijskom papiru otisnutih. Kad se sretnemo u bratstvu zanesenjaka, pasioniranih čitatelja, častim vas osmijehom neiznevjerene i uzvraćene ljubavi, jer knjige nikad, baš nikad ne iznevjere, za razliku od naših nepouzdanih srdaca!