Piše: Edit Glavurtić

Spotakla sam se stotinu puta i stotinu puta bila na koljenima, mislila da nemam ni mrvicu snage, pa ipak je uvijek prevladala strast prema životu i vjera u ljude.

Još uvijek učim, u svakom sam trenutku spremna mijenjati se, oprostiti nekome ili se ispričati. Nikad se nisam pretvarala da znam što ne znam, da sam jača nego što jesam i da je poraz pobjeda, jer nije.

A nije ni važno, porazi su me omekšali, promijenili moje poimanje svijeta i otvorili prema ljudima na način na koji to ni jedna pobjeda ne bi mogla.

Dogodi mi se pogrešna procjena. Često zagrizem kiselu jabuku.

Dogodi mi se da zaplačem na ulici. Ništa, nastavim dalje.

Daleko sam od slike samouvjerene snažne amazonke koja svakog trena zna što radi i uvijek dolazi na cilj dokazujući sebi i drugima da je najbolja.

Ja živim onim ženskim dijelom sebe, mekim i ponekad uplašenim.

I još uvijek naivno vjerujem da je Svijet gladan nježnosti i jednostavne dobrote.