JOSIP SEVER
pismo o lišću koje pada

dragi moj,
o lišću koje pada, o žutom
ja se razbacujem frazom
al misao svijeta iz centralnoga vida
ne sadrži se u tom
to nije njezin nazor

nije njezin nazor nit stroga konstrukcija boga
boga i vječnoga žida
jer ona, konstrukcija, onda
postaje jedno ogavno dijete
al ništa zato nije mi sin

svijet se i dalje oko sebe kreće
srebri se lunarski moj pogled
drveće skače sa zubom na porječje
podlivene naravi podle

yesterday
krijeste krina i kandže koljena
mahniti plodovi svijetloga visa
u dodiru stoljeća, kroz uporna gonjenja
ja ipak propao nisam

mingtian
žuti aduti u mojoj ruci
sakralno čisto oko što blista
oružje golih nada u gruziji
rimuje budu i krista

krista koji iznova propenta
eli eli lama azavtani
božice tanit koju špigl-rozental
zazivlje: čekaj me, stani
božica tanit koju opet rozental
zazivlje zato što stari
s njom mladost je ispred
il preko njenog leša
polako se spuštam
kakvo je ovo tlo?
tlo gubavaca sa svojim zidom
i crnom lađom iz bijelih mletaka
tlogubavacasasvojimzidomicrnomlađomizbijelihmletak a
i svojom završnom stranicom
tlogubavacasasvojimzidomicrnomlađomizbijelihmletak a
isvojomzavršnomstranicom i s cijelim mnoštvom buntarskih letaka
tlogubavacasasvojimzidomicrnomlađomizbijelihmletak a
isvojomzavršnomstranicomiscijelimmnoštvom
buntarskihletakamnoštvom,mnoštvom,mnoštvom
grize svoju prugastu krv
i kleči pred lojanicom
petak
prosinac
zima
sever

p.s.
molitva od revolverskih metaka diže se u visinu oštro. bog je mrtav. i poslan je poštom u svoju zemlju da se pokopa između svetaka. kakav pakung! kakvog li pakla! ima li uopće opasnijeg posla od ovog posla?! istina, još mi se greška nije omakla, al ni opasnost nije prošla kao što prolazi lišće koje pada.
__________________
Čuvaj se, sinko, strašnog Hudodraka, čeljusti što čapnu, kandži koje kvače! Čuvaj se ptice Zlamače ko vraga! Nemoj da ljusni Grlograb te nađe!