ZAGREBAČKA VEČER, LISTOPADNA

I žmirka na uglu plinska lampa,
Dok jesen teret talira važe.
Već svi leptiri iz ljetnog kampa
U mraznom polju anđele traže.

Ljubav iselih odavde jučer,
Ili to bješe u vrijeme zimsko?
Sad ovršeno u meni tuče
Zbunjeno srce pokrajinsko.

Prozori, stube, glasova žamor.
Izgubljen notes gdje pjesme zriju.
Ostade samo nujnost i zamor,
Namjesto puta u Arkadiju.

U zagrebačku večer ulazim,
Bez kišobrana, iz kriva smjera.
U lokvi drhtavu sjenu spazim:
Taman ogrtač, lik Heideggera.

(Flora Green: 12. listopada, 2013.)