Piše: Darko Biljanović

Mile ne ide na vjeronauk. Ako je taj sat usred nastave, on ode u školsku knjižnicu. Jučer je u jednom kutu vidio veliku kutiju sa gomilom knjiga koje je neka profesorica u penziji donirala školi. U kutiji je bio višak, ono što knjižnici ne treba. Prebirao je po tim knjigama, sve su to bila neka srpska izdanja ili izdanja vezana uz Jugoslaviju. Naišao je na dvije knjige “Beograde, dobro jutro” velikog Duška Radovića (latinično izdanje) i kako je on čitao njegove pjesme, aforizme i dosjetke, upita on knjižničarku: – Mogu li ovo posuditi?

A ona mu to pokloni uz primjedbu: – Duško Radović? Uzmi ih, to je BIGZ-ovo izdanje, ionako ih ne smijem staviti na policu.

Ponavljam, nije to priča iz 1991., pa niti iz 1995., to je priča od jučer. Hrvatska, dobro jutro!