Okamenjeni

Na groblju se trijezno sjaje oprani spomenici,
poškropljeni mrtvom, nepitkom vodom iz bunara
isklesani imenima zemlje i zraka, ovostrani
miljenici svih svetih ,vatrom osvjetljenih rudara.

Prekriveni lišćem breze, teškim mramorom leže
baš tu – pred žutom bojom rascvjetanih krizantema
kao da ih ima, kao da ih nema ; šljunčanim putem
rasplinjuje teorema o povratku, glasanja nijema.

Šimšir se sklanja, javor piri, jasen prostire granje
Anđelu smrti daruju’ć milovanje, kamenom vratu
kidaju’ć mirovanje, sjenom pjevaju’ć tugovanje .

Mislima oplakujem prošle dane – putena jutra
kao da je bilo jučer; već prerano sutra liježe
zemljici mekoj, čempresima kljuca tama iznutra.

(Mirna Weber, listopad 2013.,
slikovnost: Gradsko groblje Varaždin)