Piše: Neven Dužević

Uvijek hodam prema gore i osjećam isto; uzbuđeni umor, strah, lagano trzanje u predjelu trećeg oka, vlagu kiše i podruma, stoljećim usmrđeno pivo, skriveno crveno svjetlo, zatravljenu pohotu. Uvijek kada hodam dolje osjećam isto; olakšanje, napetost prestaje, trzanje trećeg oka nestaje, povratak u stvarnost nizine i močvare.

To je moj put na Gornji grad preko Kamenitih vrata, moj put gore i dolje, koji puta sa brzim i plahim preletom ruku – da li me tko vidi, da li me nitko nije vidio?

Kao da je sve to u nekom starom kršćanskom obredu.

Kažu neki su ljudi senzibilni, neki su još više senziblni, a neki su hipersenziblni. A umjetnici? Oni su hipersenziblni ali ne nužno svi na isti način. Detalji koje vide, vide drugačije. Nekako kroz prostor i vrijeme, s još jednom nedokučivom dimenzijom koja daje onu čulnu bol koja ne boli u trbuhu. Vezana je nerazmrsivim čvorom koji mora puknuti da svijetu kaže prokletu istinu, jer to je jedina hrabrost koju nezaštićeno ljudsko biće opterećeno vlastitim vizijama, doživljava moćnim u svijetu koji nije sasvim razumljiv.

I onda dok se penjem, uvijek počinju svijetliti skriveni putevi gričkih vještica, keltske kosti iz podruma, neolitski prastanovnici, purgeri, neotkrivene tragedije, duše pajceka i pesa i kokoši koji su nekad nastavli ulice srednjovjekovnog grada. Počinju svjetliti saloni, masonske lože, kraljevi, grofovi, političari i centri moći. Da, moći!

Mjesto na kojem se skuplja toliko moći i bijede u isto vrijeme mora sadržavati energiju koja se osjeća kako titra u eteru. I ne možeš proći bar bez trunke strahopoštovanja prema tajnama koje moraju ostati skrivene, prema dogovorima koje nitko neće čuti, prema tragedijama i srećama odživljenih života drevnog purgeraja Kada prolazim Gornjim gradom oni još žive, svađaju se, urlaju, plaču i loču stisnuti po kurijama, okruženi uglavnom crnim mačkama i pokojom šarenom.

Kostoboljna zima diše im za vratom dimljvim kaminom bez televizije i vijesti iz svijeta i gledajući u vatru oni prizivaju domaće, nedomaće, zaboravljena staroslavenska božanstva i moral vladajuće vjere. Previše stoljeća zgusnute ljudske egzistencije titra u zraku. Kako možeš proći, a da ne osjetiš?