NEVIDLJIVI

On nije Ja, ni moja duša druga.
U samome sebi ja ga nisam našo.
On bi još bio i kad bih izašao
Iz ovog svoga začaranog kruga.

Ne slutim, tko je. Al kakav je znadem.
I osjećam, da on je za me sašo
S visine neke i međ trnje zašo
I od njeg mi je sve, što ja imadem.

Genij ili demon, on se sa mnom bori.
Njegove ruke zvjer u meni krote
I veo dižu pred licem Ljepote.

A plamen nečist kada se razgori
U mojoj duši, i suklja sve jače,
Čujem ga, kako – izvan mene – plače.

(Vladimir Nazor, 1927.,
slikovnost: Eugène Delacroix)