NA PUTU

U sklopljenim očima na krevetima
trenutaka
Sa sklopljenim dlanovima
koji čuvaju moć
Mogu te zazivati da me pronađeš
Možda si uistinu dio mene
Ako si stranac
odakle žudnja I zašto ti
čujem ime iz djetinjstva svog
Miriše nebo i novo dijete
Daleko se ljube srne
Trepere im oči i blagi nas vjetar umiva
Znam da sam blizu
i da me čeka mnogo nasmijanih stranaca
Možda će me htjeti zadržati
Mi smo kristalna srca kroz koja dišu sjenke
Ne mogu ostati ovdje ni da želim
A ponekad želim
Završili su ratovi
Ponekad gore gradovi prije rastanaka
A opet sve nestane samo kamenje ostane
Crno i smrknuto pod nama kao staračke oči
Sve je uzalud
Onda anđeli šalju proljeće da se ogoli
I bude slava nad nama

Zašto se plašimo uznemirenog mora
U sablasnoj plovidbi znamo to je taj isti put
Prema istoku ili zapadu život neprekidno
stari
Ostaju samo dosadne fotografije žena i muškaraca
u zanosu

A opet što je taj vijenac udaha spram
vječnosti
Zajedno sa svim tjeskobnim
i plačnim kišama
Samo da znam ovdje sam bez smisla
Jer anđeli šalju proljeće da se
ogoli
I bude slava nad nama