Piše: Mate Kapović

Mnogi činjenicu da se za homofobni referendum skupilo više od 700.000 potpisa komentiraju u stilu “kakva je ovo zemlja” jer kako su se potpisi skupili za takvu glupost umjesto za nešto bitnije. Iako su takvi komentari nesumnjivo plod najboljih namjera, oni zapravo zamagljuju situaciju i onemogućuju realnu analizu.

Nije upitno da u Hrvatskoj postoji ozbiljan problem s homofobijom, to se ne može zanemariti. No isto tako stoji činjenica da obiteljaška inicijativa nije nastala spontano iz nekakve realne potrebe i osjećajâ katoličkog življa da digne svoj glas protiv pravâ pederâ. Dotičnu su inicijativu doslovno izmislile desničarske opusdeijevsko-klerikalne organizacije, a sve to u okviru šireg ovogodišnjeg konzervativnog nasrtaja (U ime obitelji, zdravstveni odgoj, ćirilica u Vukovaru). Riječ je o staroj dobroj navadi snagâ reakcije u doba krize da traže lažne dežurne krivce (homoseksualce, ateiste, Srbe) i tako skrenu pozornost s onoga što se zapravo događa čuvajući status quo.

A zašto su se skupili potpisi baš za ovu inicijativu a ne npr. za poništavanje privatizacije ili tako nešto? Je li to stvarno samo zato što su ljudi, uza svu realnopostojeću homofobiju i nacionalizam, baš toliki debili da su im bitniji gej-brakovi (o kojima nitko ozbiljno nije pričao) i ćirilica od nezaposlenosti i opće bijede u državi? Naravno da ne.

Stvar je jednostavno u tome da u ovoj našoj “demokraciji” sve ovisi o novcu. Kao što na izborima ne možete biti izabrani ako nemate parâ za kampanju i promociju (što vam daje politički legitimitet “realne” opcije), isto tako bez parâ ne možete progurati ni da vam prođe referendumsko pitanje. Rečene udruge su preko crkve i desnice imale sredstava i više nego što im je bilo potrebno (za promidžbu, plakate, štandove, materijale…) i jasno je da su tako i uspjeli progurati takvu temu ni iz čega i nametnuti je kao relevantnu. Uz takva financijska sredstva i organizaciju, jasno da bi prošao i bilo kakvo progresivno i relevantno referendumsko pitanje. Ali oni koji bi voljeli progurati takva pitanja obično sredstava nemaju (za razliku od crkve i HDZ-a).

Homofobiju treba osuđivati, ali za političku je borbu potrebno razumjeti i realno stanje stvarî. Zgražanje nije politička analiza.