BOLI ME CVIJET U PUNOMU CVATU

Boli me cvijet u punomu cvatu, jer znam da će ocvasti.

Boli me uveli, otpali cvijet, jer znam da će opet htjeti procvasti.

Ni najčudesnija ljepota boja neće spriječiti dan da ode, zadržati ga da ne prođe; i najveća djela uminuti će, a sav trud, uvid, i otkriće neće namoliti ni jednu sekundu da stane – i uvijek će iznova gubiti bitku s neplemenitom prolaznošću.

Boli me lik kojim šećeš zemljom, jer i on vene, a nekad je sjao punim cvatom.

Jedini put iz sveopćega bola put je k Tebi; Tebi, koga nijedan lik ni oblik ne mogu dotaći, iako su Tobom svi dotaknuti.

(Zapisala Vesna Krmpotić, Bijela kula», knjiga 78., slikovnost: Nikola Koydl, Kumbatović Mila)