S T U B E

Ko svaki cvijetak svaka mladost sahne,
Prem’ svaka stuba znade doba cvjetno.
Svaka se mudrost i vrlost razmahne,
U svoje vrijeme, ne trajući vječno.

Srce se zovu života priklanja
Na oproštaj i na početak novi.
Hrabrosti skuplja, da bez žalovanja
Staro otpusti, drugu strast ponovi.

Početka slast nas zaštiti od boli,
Za život opet da nas osokoli.

Jednu po jednu oblast čovjek prti,
Al’ rodnom kraju valja pripadati.
Duh svijeta neće vezati ni strti,
Na svakoj će nas stubi podizati.

U jednom klrugu kada skrasimo se,
Bivajuć prisni, već smo u nemoći.
I samo onaj, kog’ puti zanose,
Navici bježi, što veže i koči.

I sama smrtna ura možda cilja
U neki novi krug da nas otpravi.
Prestati neće zov životnog milja,
Rastaj se , stoga , srce i ozdravi!

_______________________________________
Pripomena: U izvorniku djelomice rimovana pjesma,
iz artističkih razloga prepjevana u čistim rimama.

Prepjev i materijalna podloga:
Božica Jelušić / Branka Pathasart Filjak
Slikovnost: Michel Ogier