Ž I V O M R T V I

O, ta je duša pljesniva soba,
Gdje stvari vlažni nepokret slave.
I zrake uvijek dođu u nedoba,
Da prah i gnjilež od njih rastave.

Tu Suncu pristup strogo se brani,
Stih se ne čuje, ni smijeh grgoljav.
Kukuljičari stoje po strani,
I neki cinik, žučljiv i žgoljav.

Paluca jezik u klupku zmija,
Strrojnica razbija oklop tišine.
Korov rečenica svijet obavija,
Al’ te su riječi sve bez suštine.

Parole, barjaci, laž i sljeparija;
Pred stadom sablasti kroči crn ovan.
Rog nam Nečastivi u jetru zabija,
Kužnim je dahom zrak zatrovan.

Sastanak mračnih: Zlo koje pamti.
Tu, gdje na ledini pupavke kliju,
Pribiru skute svi opskuranti,
A živomrtvi se žrtvi smiju.

(Studeni, 2013.)