
Piše: Zvonimir Milčec
Nikad nismo imali toliko televizijskih emisija, novinskih priloga i knjiga o dobroj papici, oblizekima i spizi, i to u rasponu od žestoke žderačine do tzv. zdrave hrane i vegeterijane. TV kuće se gotovo natječu koja će što raskošnije ugostiti svoje gledateljstvo. Da ne spominjem i replike pojedinih emisija u knjižnom bloku, koje se prodaju po popularnim, ali, bome, i po nafilanim i namazanim cijenama. I sve to uoči i za vrijeme tzv. recesije iliti globalne krize, koja se kod nas najprije počela odražavati upravo na hrani, tj. na sve skromnijoj i sve skupljoj obiteljskoj košari.
A takva medijska raskoš kuhinje i stola mogla bi se nazvati i medijskim uvjetnim refleksom na sve ovo kaj nas je snašlo i kaj nas još čeka. A kao kontrapunkt svemu tome dolazi nam knjiga «Beskućnik» Josipa Šegote u izdanju nakladničke kuće «Pavičić». Sadržajno zbilja rijetka knjiga, pogotovo kaj je u znoju i krvi vlastite nesreće ispisuje rođeni Zagrepčanin (52), akademski obrazovani sugrađanin, koji svoj uspješni život i ugled familije iz tzv. srednjeg sloja bio prisiljen zamijeniti ulicom, prenoćištima, javnim kuhinjama i kontejnerima. «Sad kad se prisjećam svega što sam preživio, pitam se je li moguće da sam sve to izdržao, ili sam samo sanjao neki ružan san? Pišem ovo ne iz sažaljenja prema sebi, već da dokažem što se sve može preživjeti, a da čovjek ne poklekne. Na žalost, znam mnoge koji su pokleknuli. Odali se piću, krađi, drogi. Nisu izdržali. Pali su».
Naš beskućnik se održao, jer je uspio svladati sve finese preživljavanja, od skupljanja flaša po kontejnerima do detaljne tehnologije izvlačenja kovanica iz gradskih fontana i zdenca ili prikupljanje čikova po pločnicima. Istrenirao je disciplinu gladi, jer lakše mu je, veli, biti gladan, nego prositi hranu. Upoznao je sva prenoćišta i javne kuhinje i sve socijalne ustanove. Ali i stranačke predizborne domjenke, gdje nikad barem nije ostao gladan. Ostajao bi bez odgovora u strankama na vlasti (najprije SDP, pa HDZ). «Došao sam tako poznatoj gospođi iz vlasti. Molim da mi pomogne naći posao, kad sam već tako nepravedno izbečen iz firme… Nudi mi kutiju cigareta. Nisam htio uzeti. Nisam ja došao žicati cigarete»…
