Piše: Dr. sc. Tea Škokić
(viša znanstvena suradnica u Institutu za etnologiju i folkloristiku)

Uvid u etnografsku građu o hrvatskim tradicijskim obilježjima braka i obitelji pokazuje da je obitelj nekada uključivala mnogo više članova od današnje nuklearne obitelji te su djecu odgajala starija djeca ili starije žene, a ne otac i majka. Brak je po današnjim uzusima bio na granici pedofilije jer su se udavale mlade djevojke, gotovo djevojčice, u nekim krajevima i po principu otmice. Parovi u ruralnim područjima su i po više godina živjeli crkveno nevjenčano, a postojali su i probni brakovi u kojima je žena prvo morala dokazati svoju plodnost da bi se uopće mogla udati. Nuklearna građanska obitelj i model dvoroditeljskog odgoja djece – koji danas, iako sve manje, prakticiramo – uvezeni su s protestantskog Zapada te su ovdje u punom smislu zaživjeli tek u socijalizmu. Stoga je, smatram, svako pozivanje na tradiciju unaprijed izgubljen argument.