VELIKI PRASAK

Znam: rasprsnut ću se
Poput prezrele breskve
Kad udari o tvrdo tlo
Tako će okončati
Ova komedija
Kojom nisam uspio nasmijati nikog
Do sebe sama
Aplauz slučajnih prolaznika
Razblažen mlazom
Ponoćnih perača ulica
Bit će melodija koju će
Moje mrtve uši slušati
Još ono kratko vrijeme
Nakon udesa
A jutrom
Dobroćudan kao tumor
Zaliven ledenim svjetlom svanuća
Konačno – bit ću Ništa