Piše: Darko Biljanović

Pun mi je kurac svih koji pričaju kako se treba okrenuti budućnosti. Vidimo da ta priča jednostavno ne pali. I svatko tko je malo razmišljao o povijesti zna da ne pali. Ako se ne riješe problemi iz prošlosti, osuđeni smo na njeno vječno ponavljanje. I na vječni vapaj onih koji se ne žele suočiti s prošlošću da se treba “okrenuti budućnosti”. Ustaše i partizani, Hrvati i Srbi, sve su to jedino kod nas “prave” teme. E pa i bit će, dok god se jasno ne odredi tko je tko (bio) i što je što (bilo).

Ova priglupa floskula o budućnosti je potpuno, ali doslovno, usporediva sa situacijom u kojoj bi liječnik pacijentu koji ima rak na lijevom bubregu rekao: – ma pustite to, treba se prestati zamarati time i okrenuti se budućnosti, desni bubreg vam je zdrav i trebamo to gledati s pozitivne strane.

Kao što bi budućnost tog pacijenta kasnije bila još veće bavljenje rakom zbog neriješavanja problema tog raka, tako je i budućnost ovog društva sve veće bavljenje prošlošću zbog neriješavanja problema iz prošlosti. Nisam to ja smislio. to je evidentno tako. Situacija na terenu (i nogometnom) to neumitno dokazuje.