Piše: Daša Drndić

Zašto sad, kao, odjednom o ovome, o tom puzećem fašizmu, za naša pretpraznična jutra, kad trebali bismo se valjda opustiti, kupovati, kupovati, jesti, jesti i veseliti se? Osjećati zajedništvo. I zašto sada, kad uostalom sve ovo već znamo. Ali, sveopće zajedništvo, pogotovo ono euforično, patetično domoljubno-vjersko-nacionalno zajedništvo, to smo valjda naučili, opasno je, a to što pojedine agencije ruše kreditni rejting Hrvatske, odlažu Hrvatsku na otpad, to i takvo zajedništvo dodatno hrani. Broj nezaposlenih i dalje raste, a vode se naizgled male političke bitke.

Defamacija lijevo orijentiranih javnih osoba širi se. Za sada naizgled bezazleno, ali neargumentirano i sve glasnije. Te prijepori oko Istre, te rasprave oko budućeg gradonačelnika Zagreba, te zahtjevi da se u Saboru govori jezikom horvatskim, kao da se u njemu govori nekim drugim jezikom, iako se u njemu često govori jezikom neartikuliranim, nepismenim i prostačkim. Bankrot neke beznačajne poljoprivredne apoteke postaje vijest dana, izvlače se dvadeset godina stare video-snimke s prekooceanskih emigrantskih skupova, i tako dalje. Male otrovne kapsule ubacuju se u naše življenje kako bismo, ovako gladni kruha, sanjali da jedemo kolače, i kako bismo opčinjeni šetali adventski ukrašenim hrvatskim gradićima. Istječe mi prostor, pa završavam:

Oprez, virus fašizma migolji se u svojoj čahurici, a kad se okoti, zaskoči nas bez najave, stegne za gušu i oduzima disanje. (Ulomak iz teksta daše Drndić, ”Puzajući fašizam”. Izvor: H-alter.hr)