Piše: Marijan Grakalić

Drveni suveniri slikara Branka Mišića oslikani uljnim i akrilnim bojama zanimljive su dekoracije uglavnom jadranskih i prigodnih blagdanskih motiva napravljenih sa pažnjom i velikim trudom. Suveniri, a posebno ovi Mišićevi, predmeti su koji uobličavaju sentimentalnost. Tako i ovdje susrećemo ribare, mornare, trabakule, svjetionike i ostale motive koje nas bez ikakve sumnje povezuju sa uspomenama. Gledajući njih, vidimo ustvari vlastita sjećanja iz nekih prošlih ljeta koja sada iskrsnu tek na trenutak, kako bi nas ponovo spojila sa onom opuštenom atmosferom dokolice.

Umjetnost, pa i ovako primijenjena, svoju svrhu pronalazi u tome što njezin rezultat nije uvijek jednoznačan ili predvidiv. Naime, ono što naizgled postoji tek kao suvenir sa sobom može u mašti i sjećanju priječi granicu tek osobnog predznaka i otvoriti krilo čitavog arsenala one jednostavnosti koja nam približava kolektivna i generacijska sjećanja. Bezbrojni su primjeri takvih predmeta koja onda u nama bude bliskost s dalekim vremenima. Nekada su do bile drvene žlice i čaplje, ptice, koje su se svuda prodavali, dok su etnološki gledano ti prezreni ”suveniri” bili izraz autohtone narodne umjetnosti slavonskih drvodjelja i kipara amatera. Pa ipak, kada se danas bilo gdje te stvari spomenu, asociraju na doba kada se vozio Fićo, ljetovalo u odmaralištima, a najtraženija je valuta bila njemačka marka.

Suveniri koje izrađuje Branko Mišić posve su različiti od ovih spomenutih i vezanih za prošlo doba. Oni su važni jer svoji identitetom ukazuju na mogućnost da u nekoj budućnosti budu prepoznati kao znamen ovog našeg vremena i njegovog karaktera. Neposredno i u skladu s prevladavajućim principima digitalnog glamura u kojem prevladava čistoća boje i ravnina plohe.

(Izložba suvenira Branka Mišića otvarena je od 3. prosinca 2013 pa do 7. siječnja 2014. u Galeriji svratišta Cinkuš u Mletačkoj 9 na Gornjem gradu u Zagrebu)